BIBLIJA I ZNANOST

Naše vjerovanje o nastanku svijeta direktno utječe kako na naše osobne tako i na društvene moralno-etičke vrijednosti. Stoga je važno ispitati gdje nas vode ideologija materijalizma i vjera u teoriju evolucije.

 

Pogledajmo citate dvojice poznatih evolucionista o svrsi života, etici i moralu.

 

„Mi smo mašine koje je izgradila DNK, čija je svrha napraviti više kopija iste DNK […] to je jedina svrha života svakog živog objekta.“ – dr. Richard Dawkins, evolucijski biolog i ateist(1)

 

„Da sumiram moje shvaćanje onog što nas moderna evolucijska biologija uči jasno i glasno […]. Ne postoje bogovi, ne postoji svrha, ne postoje nikakve sile koje svrsishodno djeluju. […] Ne postoji krajnja osnova etike, krajnji smisao života, pa čak ni ljudska slobodna volja.“ – dr. William Provine, profesor filozofije (Sveučilište Cornell) i ateist(2)

 

Ako prihvatimo da ne postoji nikakva viša sila koja je pokrenula univerzum i stvorila nas, onda je svakako logično složiti se s gore citiranim Provineom i reći da ne postoji krajnja osnova etike. No što to u praksi znači? To znači da se osnovne vrijednosti mogu mijenjati po nahođenju onog koji je u poziciji da ih mijenja. Ovo se primjenjuje kako na pojedince tako i na cijela društva.

 

Ovo nije nimalo naivno, jer je povijesno dovelo do posljedica katastrofalnih razmjera. Na primjer, kada je teorija evolucije postala prihvaćena u znanstvenim krugovima, brzo se krenulo u potragu za „karikom koja nedostaje“ između ljudi i njihovih navodnih predaka. Smatralo se da su australijski Aboridžini ta karika. Proglašeni su za divlje životinje, a vlada Australije je odobrila da se mogu loviti, ubijati, preparirati i izlagati u muzejima, kao i izvoziti. Ostaci oko 10 tisuća ljudi u ovom periodu su poslani u britanske muzeje(3). No, ovo je bio samo uvod. Hitler je smatrao da ubijanjem „nižih rasa“, kao i Nijemaca s određenim bolestima i invaliditetima („Aktion T4“), ubrzava evoluciju i uvodi gospodarsku rasu u novu etapu. Unutar komunističkih zemalja XX. stoljeća, u kojima je materijalistička ideologija bila neprikosnovena, saldo ljudskih žrtava procjenjuje se na 110 milijuna(4). Zabilježeno je da je Mao Ce Tung, vođa kineske revolucije i prvi komunistički predsjednik Kine, rekao: „Imamo toliko ljudi da si možemo priuštiti ako nekoliko izgubimo.“(5)

 

Kršćani vjeruju da naša moralna načela dolaze od našeg Stvoritelja. Neki će sasvim sigurno prigovoriti da su se u ime kršćanstva u povijesti činila razna zlodjela. Međutim, veoma je važno shvatiti da je činjenje zlodjela u apsolutnoj suprotnosti s Isusovim naredbama koje kažu da ljude oko nas beskompromisno volimo i ne primjenjujemo silu (Luka 10,27; Matej 5,39). Ako netko tvrdi da ubija, muči, krade ili išta slično čini „u ime Boga“, ta osoba je lažov i manipulator, i nije kršćanin ili je u najmanju ruku u velikoj zabludi.

 

Na pitanje etike nadovezuje se i pitanje smisla ili svrhe života. Na početku poglavlja smo vidjeli što Richard Dawkins kaže o smislu života. On također kaže: „Univerzum koji promatramo upravo ima karakteristike koje bismo očekivali ako u osnovi nema dizajna, nema svrhe, nema dobra i zla, ničeg osim slijepe i nemilosrdne ravnodušnosti.“(6)

 

Ako prihvatimo materijalistički pogled na svijet, ovo su s jedne strane iskreni i objektivni, a s druge strane jako sumorni i depresivni odgovori, koji ljudsko postojanje svode na puko preživljavanje radi reprodukcije, a naše poimanje dobra, zla, pravde, nepravde, ljubavi, mržnje i drugog predstavljaju kao slučajni nusprodukt kemijskih reakcija. Pored relativizacije vrijednosti ljudskog života, ovo vodi relativizaciji pojmova poput laži, krađe i ubojstva, koji u smislu preživljavanja i šansi za reprodukciju pojedincu daju prednost (npr. onaj tko radi dobiti laže, krade i ubija, povećava svoje šanse za preživljavanje i nastavak potomstva time što prisvaja resurse i eliminira konkurenciju), te ih s te strane možemo smatrati „dobrim“.

 

Kršćanstvo, s druge strane, uči da je ljubav prema Bogu i ljudima u srži ono za što smo stvoreni (npr. Luka 10,27) i da ono što nam najviše treba jest povezivanje s Bogom kako bismo ovu ljubav dosegli.

 

Kada se vjeruje da je porijeklo univerzuma, kao i nas samih, posljedica nerukovođenih, slijepih procesa i da život nema nikakav objektivan smisao, ne postoji nijedan razlog da se vrijednost i dostojanstvo ljudskog života ne relativiziraju, a moral kroji po nahođenju onih koji su u poziciji da to čine. Povijest jasno pokazuje tragične plodove ovog pristupa. 

 

 

Autor: Aleksandar Jovanović

__________________

 

(1) Dawkins, Richard, „The Ultraviolet Garden“ Royal Institution Christmas Lecture (No. 4, 1991.)

(2) Provine William B., Origins Research, 1994., <http://www.arn.org/docs/orpages/or161/161main.htm>

(3) Weiland, Carl, One Human Family, Creation Book Publishers, 2011., str. 51-61.

(4) Rummel, Rudolph, „Death by Government“, University of Hawaii System, 1994., <http://hawaii.edu/powerkills/NOTE1.HTM>

(5) Zhisui, dr Li, The Private Life of Chairman Mao, Random House, 1994., str. 217.

(6) Dawkins, Richard, River Out Of Eden: A Darwinian View Of Life, Basic Books, 1996., str. 155.