BIBLIJA I ZNANOST

Kritičari Biblije često navode starozavjetne slučajeve u vezi ropstva, nasilja nad homoseksualcima, brisanja naroda itd. kao dokaz moralno neadekvatnog skupa pravila. Također često pitaju zašto kršćani ne slijede ta „barbarska“ učenja i danas. Žale se da kršćani nisu dosljedni i kažu da ako stvarno slijedimo Bibliju, zašto onda ne zagovaramo takve stvari kao što su ubijanje homoseksualaca (Lev 20,13) i neposlušne djece (Pnz 21,18-21).

Razlog tome je što je starozavjetni sustav koji je uključivao takve oštre kazne prestao važiti. Sada smo pod novim savezom. Isus je u Luki 22,20 rekao: „Ova čaša novi je savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva.“

Ovaj novi savez je prorečen u Starom zavjetu u Jeremiji 31,31: „'Evo, dolaze dani', riječ je GOSPODNJA, 'kad ću s domom Izraelo­vim i s domom Judinim sklopiti novi savez.'“ To upućuje na 1. Korinćanima 11,25, 2. Korinćanima 3,6, Hebrejima 8,8; 9,15 i 12,24.

Od posebne važnosti na našu temu je stih iz Hebrejima 8,13 koji kaže: „Kad veli novi, zastari onaj prvi. A što zastarijeva i stari, blizu je iščeznuća.“ Stari zavjet sa svojim teškim osudama više nije na snazi, jer smo pod Novim savezom.

Dio razloga zašto je starozavjetni sustav bio tako surov jest to što prvi, starozavjetni zakon pokazuje ozbiljnost pravednosti i zahtjev savršenosti pred svetim Bogom. Galaćanima 3,24 kaže da je Zakon ono što nas upućuje na Krista. To se postiže pokazujući nam da nismo u stanju držati se Zakona i da je jedini način zadobivanja pravednosti pred Bogom kroz žrtvu Isusa, koji je Bog u tijelu (Ivan 1,1.14; Kol 2,9).

Drugo, starozavjetna vremena su bila veoma teška, i bilo je mnogo naroda koji su ratovali protiv Izraela. Također, đavao i njegova demonska horda stalno su radili na tome da unište Izrael kako bi poništili proročanstva o Mesiji koji treba doći i time spriječili da se Mesija rodi i oslobodi svoj narod. Dakle, Bog je ustanovio zakone, teške kakvi jesu, koji su bili u skladu s kulturom tog vremena i koji su osigurali opstanak židovskog naroda i koji su pomogli da se održi društvena struktura i također odražavali okrutnost vremena.

Novozavjetni sustav kaže da trebamo imati „mir među sobom“ (Marko 9,50) i „sa svim ljudima“ (Rim 12,18). Rimljanima 14,19 kaže: „Težimo stoga za onim što je za mir i što je za međusobnu izgradnju.“ Uostalom, „Bog nas je pozvao na mir“ (1 Kor 7,15).

Međutim, to ne znači da odobravamo takve grijehe kao što su homoseksualnost, preljub, laganje ili krađa. Ne bismo trebali sudjelovati u grijesima svijeta. Umjesto toga, trebamo ih izbjegavati. Ne smijemo biti nasilni prema nikome budući da je starozavjetni sustav zastario (Heb 8,13). Umjesto toga, trebamo biti blagi prema drugima (2 Tim 2,24-25) i pokazati im ljubav (1 Kor 16,14; 2 Kor 5,14). No, osuda nemorala i dalje stoji – kao što jasno uči 1. Korinćanima 6,9-10 i Rimljanima 1,26-28.

Stoga, razlog zašto kršćani nisu dužni kamenovati homoseksualce, neposlušnu djecu i preljubnike jest taj što nismo više pod starozavjetnim sustavom. On je ispunjen i zastario (Heb 8,13).

Od kuda vam pravo da sudite?

Da bi netko dao valjan prigovor na moralne zakone Starog zavjeta, mora pružiti standard po kojem se takav sud može donijeti. Iako se ljudi ne moraju slagati s moralnim sudom Starog zavjeta, neslaganje ne poništava zakone niti znači da su pogrešni, kao što ni jednostavno kazivanje da su to „očito barbarska pravila“ znači da to i jesu. Isto tako, reći da je „društvo evoluiralo“ besmislena je tvrdnja. Prema kojem standardu kritičar daje moralno objektivni kriterij po kojem može suditi moral neke druge kulture?

Moramo se zapitati od kuda pravo osobi u današnjoj kulturi da sudi bilo koju drevnu kulturu koja je postojala u potpuno drugačijoj ekonomskoj, vojnoj, sudskoj i geografskoj konfiguraciji? Naravno, ljudi imaju pravo na svoje mišljenje, i ne mora im se sviđati ono što Biblija uči, ali to što im se ne sviđa nema nikakvog utjecaja na to je li nešto dobro ili nije. Dakle, oni kritičari koji inzistiraju na tome da su starozavjetni zakoni bili pogrešni trebaju dati objektivni standard (a ne svoje vlastito mišljenje) po kojem mogu donositi moralne prosudbe.

Autor: Matt Slick; Izvor: carm.org