BIBLIJA I ZNANOST

Je li u redu ubijati, kao što je David ubio Golijata ili Jošua istrijebio Kanaance? Ili je ubijanje zabranjeno?

 

„Ne ubij“ (Izlazak 20,13).

​

„Ako se tâta zatekne u provali pa ga se udari te umre, zbog njega se ne smije krv proliti“ (Izlazak 22,2).

​

„Tko god prokune Boga svojega, snosit će krivnju za svoj grijeh; a tko pohuli ime Gospodnje, smrću neka se kazni“ (Levitski zakonik 24,15-16).

​

„I ako čovjek oduzme život bilo kojega čovjeka, neka se smrću kazni“ (Levitski zakonik 24,17).

​

„Tako je David praćkom i kamenom nadjačao Filistejca: i pogodio je Filistejca i ubio ga; a u ruci Davidovoj ne bijaše mača“ (1. Samuelova 17,50).

​

Da bismo odgovorili na ovu očiglednu kontradikciju, moramo napraviti razliku između usmrćivanja nekoga i počinjanja ubojstva. Ubojstvo je protupravno oduzimanje života, dok usmrćivanje može biti zakonito ili protuzakonito. Uspostava smrtne kazne zapravo se proteže unatrag sve do Noinog saveza kada je Bog izjavio: „I doista, za krv vašu, za vaše živote, tražit ću račun: tražit ću ga iz ruke svake zvijeri i iz ruke čovjekove. I iz ruke brata čovjekova tražit ću račun za život čovječji. Tko prolije krv čovjekovu, njegovu će krv proliti čovjek. Jer na svoju sliku Bog načini čovjeka!“ (Postanak 9,5-6).

​

Čak i prije toga, Kain se bojao da će ostali članovi obitelji tražiti da ga se ubije nakon što je ubio svog brata Abela (Postanak 4,13-15). (1) U navedenim slučajevima u Bibliji, oduzimanje tuđeg života u ime pravde nije se smatralo ubojstvom. Pitanje postavlja lažnu dilemu u tome da ubijanje ne mora uvijek biti ispravno ili uvijek pogrešno – Bog je postavio uvjete, to jest kvalificirao ubijanje.

​

Budući da je čovjek stvoren na sliku Božju, smrt čovjeka se ne uzima olako. U zakonima koji su dani Izraelu preko Mojsija, bili su navedeni oni grijesi koji su zaslužili smrt. Levitski zakonik 19 jedno je takvo mjesto gdje su dane ove zapovijedi. Budući da su ove zapovijedi direktno od Boga, a Bog ne može lagati, jasno nam je da ne smije biti proturječja u zapovijedima. Oni koji su počinili seksualne grijehe trebali su biti pravedno usmrćeni, ali samo uz jasnu potvrdu njihovog zločina od strane svjedoka.

​

Kao autor prvih pet knjiga Biblije, Mojsije ne bi napisao kontradiktorne ideje. Ako dopustimo da je ubijanje pogrešno u svim slučajevima, onda bi osoba kada je sprovela smrtnu kaznu, koju je Bog zapovjedio, morala biti ubijena za oduzimanje života. Onda bi se zahtijevao i život te osobe, i tako unedogled, sve dok čovječanstvo ne bi ostalo na jednom čovjeku. Produžena logika nam dopušta da vidimo koliko je doista apsurdna tvrdnja da postoji proturječje.

 

Biblija pruža mnoge okolnosti pod kojima je oduzimanje života zakonski dopušteno. Usmrćivanje druge osobe u činu samoobrane (Izlazak 22,2) bilo je dopušteno bez ikakvih posljedica. Postoje primjeri u kojima je Bog pozivao ljude u rat protiv drugih naroda i time ih kažnjavao za njihove grijehe. Kada je Jošua vodio djecu Izraelovu u Obećanu zemlju, Bog je zapovjedio Izraelcima da potpuno unište idolopoklonike koji su nastanjivali zemlju (Ponovljeni zakon 20,16-17). Popis njihovih grijeha može se naći u Levitskom zakoniku 18, uključujući incest, ubijanje djece, i tako dalje. Kada je Bog pozvao Izrael u rat protiv onih u Obećanoj zemlji, dozvolio je ubijanje u toj situaciji, učinivši ljude svojim provoditeljima pravde, kao u slučaju smrtne kazne.

​

Isto tako, kada je David ubio Golijata, to je bilo opravdano u Božjim očima. Ustvari, Davida je razljutilo kako je Golijat hulio na Boga i izazvao ga na borbu. David se nije pouzdao u samoga sebe, već u Gospodina koji će predati Golijata u njegove ruke. To je primjer nastavljanja rata u kojem su Izraelci sudjelovali sa stanovnicima Obećane zemlje, kao što je Bog naredio.

​

Bog je više puta izabrao rat i smrtnu kaznu kao način provođenja osude naroda i pojedinaca koji su čineći velike grijehe postupali protivno Njegovoj volji. On je naredio usmrćivanje kao kaznu kako bi ostvario svoju namjeru u svijetu.

​

To bi nam trebalo pokazati ozbiljnost grijeha. U očima savršenog i svetog Boga, samo zbog jednog grijeha zaslužujemo smrt (Postanak 2,17). Budući da smo svi grešnici, svi smo već pod osudom smrtne kazne. U biti, svi smo u „redu za smrt“, a oni koji ubijaju ili čine neke druge strašne grijehe koji su opisani u Pismu, jednostavno im je skraćeno čekanje u „redu“.

​

Bog mrzi grijeh, osobito onih koji dovode do bilo kakve situacije u kojoj je izgubljen ljudski život. Njegova sveta priroda i time mržnja grijeha čini oduzimanje života prihvatljivim samo u najrjeđim slučajevima. Nikada ne smijemo gledati na način da podcjenjujemo oduzimanje života – života koji je načinjen na sliku Božju. Zapamtite da je oduzimanje života iz opravdanih razloga nužno samo zbog toga što živimo u grešnom svijetu. Savršena kreacija ne bi zahtijevala smrt ni iz kojeg razloga.

​

​

Autor: Roger Patterson; Izvor: answersingenesis.org

​

(1) Gospodin je zaštitio Kaina stavljanjem znaka na njega kako bi spriječio da drugi oduzmu njegov život. Nakon potopa sve se promijenilo.

​