BIBLIJA I ZNANOST

Neki dan je moj stari prijatelj rekao sljedeće: „Vjerujem u kršćanstvo osim dijela o uskrsnuću. Svi znamo da se to nije dogodilo. Novi zavjet možda kaže da je Isus ustao od mrtvih. No, to je vjerojatno zbog iskrivljenja ranih rukopisa.“ Kada čujete ovako nešto, mogli biste pretpostaviti da dolazi od čitanja knjige Da Vincijev kod pisca Dana Browna. Vjerojatnije je da dolazi od nespremnosti da se odbaci filozofski naturalizam. Drugim riječima, to nije površinski činjenični problem. To je dublji svjetonazorski problem.

 

Naravno, problem je u tome da vas cjelokupno odbacivanje supernaturalizma ne prisiljava samo da odbacite uskrsnuće. Prisiljava vas da u potpunosti odbacite ideju o Bogu. Srećom, postoje dobri filozofski i znanstveni razlozi za prihvaćanje nadnaravnih objašnjenja o podrijetlu života i svemira.

 

Filozofi su već u srednjem vijeku zaključili da današnji dan nikada ne bi postojao da je postojao beskonačan broj dana koji mu prethode. Stoga, ako je današnji dan postoji, svemir je morao imati početak. No, tek u 20. stoljeću znanstvenici su počeli dolaziti na ideju da su prostor, vrijeme i materija imali fiksan početak s „velikim praskom“.

 

Ova ideja je važna, jer priroda ne može biti sama sebi uzrok. Ako su prostor, vrijeme i materija imali početak, onda je on morao imati uzrok koji nadilazi prostor, vrijeme i materiju.

 

Podrazumijeva se da takav uzrok mora biti snažan. Nadalje, izgleda da uzrok mora biti osoban budući da je morala biti donesena odluka za stvaranje, a neosobne sile ne donose odluke. Razmislite o tome: od slijepe sile poput gravitacije može se očekivati da uvijek iznova čini istu stvar. Nasuprot tome, činiti nešto jedinstveno – poput stvaranja nečega ni iz čega – jest nešto što bismo očekivali od osobne i svrhovite sile.

 

Naravno, ateisti su u nevolji ako prihvaćaju ideju da je svemir imao početak, a istovremeno negiraju da je imao uzrok. Cijela znanstvena organizacija ovisi o uzročno-posljedičnom odnosu. Ako sve može jednostavno postati bez uzroka, onda se znanost ne može pouzdano sprovesti.

 

Ateisti nesvjesno dokazuju moju općenitu poantu svaki put kada sjednu pisati knjige u kojima negiraju da Bog postoji. Njihove knjige su, naravno, fizičke stvari. Knjigu stvara ateistički um, koji je nefizički entitet. No, ako ateist pokuša negirati da je njegov um na bilo koji način nematerijalan – da je isto što i njegov mozak – gubi pravo na svaku tvrdnju da poznaje istinu. Ne može objektivno procijeniti dokaze ako su njegove misli isključivo posljedica fizičkih reakcija nad kojima nema kontrolu. Ne može rasuđivati; može samo reagirati. Drugim riječima, ne može znati da je robot ako je samo robot.

 

Naravno, ateist nije robot. Njegov fizički mozak se mijenja s vremenom, ali i dalje zadržava svoje misli dugo nakon što se njegov mozak fizički promijenio. Dakle, njegov um i mozak nisu isto. Osim toga, nefizički zakoni prirode ostaju nepromijenjeni, kao i nefizički zakoni logike koje koristi kako bi donosio svoje zaključke. Stoga, unatoč tvrdnji da je sve materijalno, ateist koristi ono što je nematerijalno da bi dokazao svoju tvrdnju. Materijalizam je lažan.

 

Međutim, djela koja stvaraju ateistički umovi poput Stephena Hawkinga iznimno su korisna u mom vlastitom razumijevanju podrijetla prirode. Hawking procjenjuje da ako je brzina širenja svemira u prvoj sekundi nakon velikog praska bila drugačija za samo jedan djelić od stotina tisuća milijuna milijuna, svemir bi se ili ponovno urušio ili nikada ne bi stvorio galaksije. Implikacije ovoga su prilično očite.

 

Fizički svemir je imao početak, i stoga je imao uzrok. Budući da posljedica ne može prethoditi svom uzroku, uzrok fizičkog svemira mora biti nadnaravan. S obzirom na preciznost koja je ovdje potrebna, čini se da ništa drugo nije podjednako teško. Zasigurno bi bilo lakše ući i izaći iz svemira nego ga stvoriti. U usporedbi sa stvaranjem svemira, uskrsnuće se čini relativno jednostavnim.

 

Kada uskrsnuće stavimo u ispravnu perspektivu, shvaćamo da ljudi koji ga odbacuju sudjeluju u širem odbacivanju supernaturalizma. Njihovi razlozi za odbacivanje uskrsnuća zahtijevaju općenito odbacivanje Boga. Ironično, znanost i razum se u tom procesu također odbacuju.

 

 

Autor: Frank Turek; Izvor: townhall.com; preuzeto iz knjige Stealing from God: Why Atheists Need God to Make Their Case