BIBLIJA I ZNANOST

Porijeklo braka

 

Najjasniji dokaz da je monogamija Božji ideal nalazi se u Kristovom nauku o braku u Mateju 19,3-6. U ovom poglavlju citirao je izvještaj iz Postanka, specifično Postanak 1,27 i 2,24 rekavši: „bit će dvoje jedno tijelo“, a ne više od dvoje.

 

Još jedan važan biblijski nauk jest paralela muža i žene s Kristom i Crkvom u Efežanima 5,22-33, što ima smisla samo ako je u kontekstu monogamije – Isus neće imati nekoliko nevjesti.

 

Deseta zapovijed koja kaže: „ne poželi žene [jednina] bližnjega svojega…“ (Izlazak 20,17) također pretpostavlja ideal da postoji samo jedna žena. Poligamija se izričito zabranjuje za crkvene starješine (1. Timoteju 3,2). I to ne vrijedi samo za starješine, jer je Pavao također napisao: „neka svaki ima svoju ženu i svaka neka ima svojega muža“ (1. Korinćanima 7,2). Pavao nastavlja objašnjavati bračne odgovornosti u pojmovima koji imaju smisla samo s jednim mužem i jednom ženom.

 

Primjeri pobožnih ljudi također su važni. Izak i Rebeka bili su monogamni – njih se danas često koristi kao model u židovskim vjenčanjima. Drugi primjeri su Josip i Asenata, te Mojsije i Sipora. I jedini koji su preživjeli Potop bila su četiri monogamna para.

 

Porijeklo i posljedice poligamije

 

Vrlo je važno imati na umu da sve što je zapisano u Bibliji ne znači da se ujedno odobrava. Uzmite u obzir činjenicu gdje je poligamija izvorno nastala – prvo u liniji ubojice Kaina, a ne liniji Šeta. Prvi zabilježeni poligamist bio je ubojica Lamek (Postanak 4,23-24). Potom Ezav, koji je prezreo svoje prvorodstvo, također je nanio mnogo tuge svojim roditeljima kada je oženio dvije poganke (Postanak 26,34).

 

Bog je također zabranio kraljevima Izraela da imaju mnogo žena (Ponovljeni zakon 17,17). Pogledajte nevolje kada izraelski kraljevi tome nisu bili poslušni, uključujući i smrtonosno bratsko suparništvo između Davidovih sinova zbog više žena (2. Samuelova 13; 1. Kraljevima 2); te Salomonovih na stotinu žena koje su odvele Salomona u idolopoklonstvo (1. Kraljevima 11,1-3).

 

Što je s pobožnim ljudima koji su bili poligamni?

 

Abraham i Sara bi bili monogamni da nisu podbacili u svojoj vjeri kada je Hagara postala druga žena – zapazite koliko je to razdora uzrokovalo kasnije s Jišmaelom i Izakom i njihovim potomcima do dana današnjeg (Postanak 16; 21). Jakov je želio samo Rahelu, ali je na prijevaru oženjen s njezinom starijom sestrom Leom, a kasnije je zbog rivalstva između sestara na njihov nagovor uzeo i njihove ropkinje. Teško da je Jakov u tim trenucima bio duhovno jak, a niti je to bio David kada je oženio Abigailu i Ahinoamu (1. Samuelova 25,42-43). Isto tako čitamo kako je Hanu, Samuelovu majku, zbog neplodnosti ponižavala Penina, druga žena njezinog muža Elkane (1. Samuelova 1,1-7).

 

Zašto se onda čini kao da je Bog dopustio poligamiju?

 

Božje dopuštenje poligamije više izgleda kao slučaj razvoda, kojeg je Bog tolerirao neko vrijeme pod određenim uvjetima zbog tvrdoće njihovih srca. No, to nije bio način koji je namijenjen od početka (Matej 19,8). Kad god je Mojsijev zakon davao odredbu za poligamiju, ona je uvijek bila uvjetna: „Ako njemu uzme drugu ženu…“ (Izlazak 21,10), a nikada poticaj. Bog je stavio brojne obveze na muža prema dodatnim ženama, što je trebalo destimulirati praksu poligamije. S obzirom na probleme koje uzrokuje, ne čudi da poligamija nije bila poznata među Židovima nakon babilonskog izgnanstva, a monogamija je bila pravilo čak i među Grcima i Rimljanima u novozavjetno doba.

 

 

Autor: Jonathan Sarfati; Izvor: creation.com