BIBLIJA I ZNANOST

Koliko god bi to mnogi htjeli, ali ovo što Majka Tereza govori u kratkom videu ispod jednostavno nije istina.

 

Naravno, kakvo je nečije srce pred Bogom ne možemo znati. Ali na osnovu onoga što netko ispovijeda, lako možemo prepoznati kojeg je duha. Ako su naše riječi u skladu s Božjom Riječi, onda je očito da govorimo od Boga. Zato je važno poznavati JEDINI kriterij po kojem razvrstavamo istinu od laži – Božju Riječ.

​

Majka Tereza navodi kako nije bitna vjera, ali što ćemo onda s Isusovim riječima: „JA sam put i istina i život. NITKO ne dolazi k Ocu OSIM po meni“ (Ivan 14,6)?

​

Dalje, Majka Tereza govori kako su i muslimani, i hindusi, i budisti, i SVI (dakle, i ateisti) Božja djeca, te kako smo svi braća i sestre, što jednostavno ne stoji u Božjoj Riječi. Nismo svi Božja djeca; svi smo Božja stvorenja, a Božja djeca ne mogu biti oni koji nisu primili Krista (Ivan 1,12).

​

Usporedimo samo muslimanskog Alaha s našim Bogom Biblije. Bog im čak nije niti Otac, pa ako nam nije isti Otac, kako muslimani i kršćani mogu biti braća? Uostalom, islam negira odnos Oca i Sina, a Biblija takav nauk naziva duhom Antikrista. Sve dalje od toga je suvišno.

​

Judaizam odbacuje Isusa kao Spasitelja i Boga. U hinduizmu, Isus je samo još jedan u nizu učitelja. U budizmu, Isus se niti ne spominje.

​

Isto tako, Majka Tereza često je navodila stihove iz Mateja 25,35-40: „Jer ogladnjeh, i dadoste mi jesti; ožednjeh, i napojiste me; tuđinac bijah, i primiste me; gol, i zaogrnuste me; oboljeh, i pohodiste me; u tamnici bijah, i dođoste k meni…“ Ove je riječi Isus uputio svojim učenicima, onima koji ga slijede, pravednicima – ne po vlastitim zaslugama, nego usvajanjem Njegove savršene pravednosti.

​

Jednostavno ne možemo izvaditi nekoliko stihova iz Biblije i napraviti doktrinu spašavanja djelima. Svaka imputacija vlastite pravednosti obezvrjeđuje Njegovu žrtvu. Svi smo nepravedni i nitko nema dovoljnu količinu djela koja može zadovoljiti svetog Boga. Inače, ne razumijemo Njegovu svetost ni pravednost. Najpravedniji čovjek u očima svijeta nepravedan je pred Bogom. Postoji samo JEDAN pravedan, On je visio za nas na križu – kako bi nam omogućio razmjenu – Njegovu pravednost za našu nepravednost. I to je JEDINI način kako postajemo sveti i pravedni pred Bogom.

​

Također, treba napraviti jasnu razliku između opravdanja i posvećenja. Opravdanje je jedna točka u vremenu – trenutak kada smo se ponizili i povjerovali u Isusa Krista. No, nakon toga započinje proces neprestane promjene u kojoj sve više postajemo nalik Kristu. Dakle, postoje djela koja Isus čini kroz nas i postoje djela koja pripisujemo sami sebi. Ili su naša djela isključivo rezultat naše vjere u Njega ili su ona rezultat naše vjere u sebe, pri čemu su motivi vlastito uzdizanje, samopromocija i priznanje od ljudi.

​

Bog nam je dao svoga Sina, i tu je crta koju jasno povlači. Ili ste opravdani kroz Krista ili niste. Ili ste dijete Božje ili dijete gnjeva. Ili vam je oprošteno ili nije. Ili ste u Sinu ili niste. „Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života“ (1. Ivanova 5,12).