BIBLIJA I ZNANOST

Vidljiva današnja crkva bez sumnje je puna lažnih evanđelja. Tu su, naravno, kultovi poput mormonizma i Stražarske kule. Imamo i Rimokatoličku crkvu, koja je svjetski lider u lažnim evanđeljima. Imamo evanđelje prosperiteta, pokret Riječ vjere, novu apostolsku reformaciju, karizmatike, lako vjerovanje i tako dalje. Sotona napada Crkvu nemilosrdno i čini se kao da nema kraja. No, postoji nekoliko, manje uočljivih lažnih evanđelja koja su se vremenom uvukla čak i u crkve najzdravijeg nauka.

​

Evanđelje ljubaznosti

 

Za vrijeme odrastanja uvijek su me učili da budem ljubazan prema ljudima. „Više mušica ulovit će se medom nego octom“, kaže stara izreka. Ovaj je nauk rasprostranjen i obično uključuje roditelje ili učitelje koji potiču djecu da budu promišljeni i ljubazni prema drugima. „Podijeli svoje slatkiše“ ili „Lijepo se igraj s ostalima.“

​

Kršćanstvo se često miješa s ljubaznošću; „Činiš se tako ljubazan, jesi li kršćanin?“

​

Iako nas Sveto pismo uči da budemo ljubazni i suosjećajni prema drugima, ne uči nas da to činimo nauštrb istine. Upravo se ovdje evanđelje kompromitira i postaje lažno evanđelje. Ne želimo uvrijediti druge. U redu je govoriti o pozitivnim stvarima u kršćanstvu, ali ne želimo nikoga uznemiravati govoreći im da su grešnici. Crkva je u strahu da se ljudi, ako im kažemo da su grešnici i da se trebaju pokajati, više neće vratiti u crkvu.

​

Bojimo se da ne pokvarimo prijateljstvo ili poremetimo neki bliski odnos ukoliko bismo govorili istinu. Iako smo pozvani biti uključeni u svijet i dijeliti Kristovu ljubav, naše odnose ne smijemo postavljati iznad djelovanja Duha Svetog. Kao kršćani, trebate očekivati da će vas svijet mrziti (Matej 10,22). Ako imate bliska prijateljstva s onima iz svijeta, temelj toga treba biti samo istina. Ako sa svojim prijateljima koji su izgubljeni ne dijelite potpunu Božju istinu, vodite ih u vječne muke.

​

Biblija u 1. Petrovoj 2,8 kaže da je Isus sablazan – „stijena sablazni“. Božja Riječ je ludost onima koji su izgubljeni (1. Korinćanima 1,18). Bog je ljubav i Bog je dobar, ali Bog je također pravedan i pravičan, i pun gnjeva (Nahum 1,2). Ipak, on je milosrdan i poslao je svog sina da umre na križu za naše grijehe i uskrsne od mrtvih, kako bi oni koji se pokaju i povjeruju u njega bili spašeni. Ne smijemo varati ljude samim time što smo ljubazni. Moramo ih uvrijediti istinom.

 

Evanđelje jedinstva

 

Ovo čujemo cijelo vrijeme – crkva mora biti ujedinjena. Ustvari, postaje jasno da se fokus evanđeoskih crkava usredotočuje oko jedinstva. Poziv na jedinstvo u Bibliji vrlo je jasan i često se ponavlja. Prva Korinćanima 1,10 kaže:

​

„A zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista da svi isto govorite; i neka među vama ne bude razdora, nego budite savršeni u istome umu i u istoj misli.“

​

Prva Petrova 3,8 kaže:

​

„I najposlije, svi budite istomisleni, suosjećajni, bratoljubivi, samilosni, ljubazni.“

​

I Filipljanima 2,2 kaže:

​

„Upotpunite moju radost: iste misli budite, istu ljubav imajte, budite jednodušni, jedne misli.“

​

Dakle, nema sumnje da Crkva treba biti ujedinjena – ali oko čega?

​

Mnoge današnje crkve toliko razvodnjuju istinu da ne ostaje ništa istine u onome što propovijedaju. Izdvajaju zdrav nauk kako, evo ga opet, ne bi uvrijedili ljude. Upravo zbog ovog razvodnjenog sustava religioznosti, koji se obično fokusira na „ljubav“, „toleranciju“ i „prihvaćanje“ sviju, mogu ostati ujedinjeni. Zdrav nauk postaje manje važan, a jedinstvo postaje središnja tema. Čak i mnoge crkve zdravog nauka upadaju u ovu zamku. Crkve koje čvrsto stoje u ekumenskom jedinstvu s Rimom zbog političkog i kulturnog napretka postaju nešto normalno.

​

No, iluzija jedinstva među tim religijskim sustavima je lažna i opasna. Nije zdravi nauk taj koji uzrokuje podjele i uništava jedinstvo, kao što se mnoge uči da vjeruju. Rimljanima 16,17 kaže:

​

„Zaklinjem vas, braćo, čuvajte se onih koji izazivaju razdore i sablazni protivno nauku koji ste vi naučili, i uklonite se od njih.“

​

Lažna doktrina je ta koja stvara podjele, budući da može biti mnogo, mnogo lažnih doktrina, sve u suprotnosti jedna s drugom, ali može biti samo jedna istina. Prava crkva je ujedinjena oko Božje istine, a ne oko zablude. Ne može biti pravog jedinstva oko zablude. Istina nema sporazum sa zabludom, i mora se izložiti svjetlu istine u Isusu Kristu.

 

Evanđelje ljubavi

 

Ljubav. Tko ne želi biti voljen? Propovjedaonice su pune priča o Božjoj ljubavi prema nama, prema svijetu i prema cijeloj njegovoj kreaciji. Od malih nogu nas uče da ljubimo jedni druge kao što Krist ljubi nas (Ivan 13,34). Uostalom, najveća je zapovijed ljubav, zar ne?

​

„Ljubi Gospoda, Boga svojega, svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim. To je prva i najveća zapovijed. A druga je ovoj slična: Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe“ (Matej 22,37-39).

​

No, što je biblijska ljubav? Ivan 13,34-35 kaže:

​

„Zapovijed vam novu dajem: da ljubite jedni druge; kao što ja uzljubih vas, da i vi ljubite jedni druge. Po ovome će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.“

​

Samo iz ovog odlomka, mnogi vjeruju da su Kristovi učenici – kršćani – jednostavno zato što „ljube jedni druge“. No, ovo je ono što biblijska ljubav nije… Ljubav nije emocija ili osjećaj. Ljubav ne prima, i ne izvlači nešto iz odnosa. I ljubav nije prihvaćanje ili toleriranje grijeha.

​

Ljubav je žrtvovanje, davanje i traženje najboljeg za nekoga. Najveći primjer ljubavi ikada prezentiran čovječanstvu jest Kristova žrtva na križu za naše grijehe. Zašto je to učinio? Zato što nas je Bog ljubio (Ivan 3,16). Bog nije prihvatio naš grijeh ili nas prihvatio zbog toga „tko mi jesmo“, jer da je to učinio, ne bi bilo potrebe za pravdom. Plaća za grijeh je smrt (Rimljanima 6,23). Bog nije dobio ništa od nas za svoju žrtvu na križu. Efežanima 2,8-9 kaže:

​

„Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to nije od vas, Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko pohvalio.“

​

Ovo je uistinu čin nesebične, bezuvjetne ljubavi od Boga, prema svima koji se pokaju i vjeruju u njega. Crkva ne može samo učiti ljubav, mora učiti sve o Bogu, uključujući njegov gnjev. Ali ovo lažno evanđelje ljubavi postalo je široko rasprostranjeno, čak i za dobronamjernim propovjedaonicama, ali to ipak ljude šalje direktno u pakao.

​

Ako vaša crkva ne osuđuje grijeh i ne naziva ga pravim imenom, nego samo propovijeda „ljubav“, ili ako je vaša crkva usmjerena samo na „jedinstvo“, „ljubaznost“ ili bilo koji drugi aspekt vidljivog kršćanstva na nebiblijski način, u najmanju ruku trebali biste dići svoj glas. No, ako vaša crkva ne uči potpunu istinu o Bogu, onda uopće niste u crkvi, i možda je vrijeme da ju potražite.

​

„Čudim se da se od Onoga koji vas pozva milošću Kristovom tako brzo odmećete u drugo evanđelje. Nekog drugog i nema, ima samo nekih koji vas zbunjuju i hoće izvrnuti evanđelje Kristovo. Ali i kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao evanđelje mimo onoga koje vam navijestismo, neka je proklet!“ (Galaćanima 1,6-8).

​

​

Autor: Jeff Maples; Izvor: pulpitandpen.org

​