BIBLIJA I ZNANOST

U vrijeme kada je to moguće, dakle između ratova, arheolozi marljivo rade na iskapanju veoma važnih ruševina u Iraku. Područje najznačajnijih nalazišta poznato je kao Mezopotamija, koju mnogi nazivaju i “kolijevka civilizacija”. Spomenut ćemo samo neke važne arheološke lokacije: Nimrud, Ašur, Babilon, Ur, Niniva, Mari i Nipur.

 

Niniva je bila glavni grad Asirije. Sa svojim 11 kilometara dugim zidom bila je najveće naseljeno mjesto na Srednjem istoku u to vrijeme. I danas se mogu vidjeti obrisi tih zidina, a iračka je vlada obnovila dvije od tih veličanstvenih kapija kroz koje se ulazilo u grad.

 

Najpoznatiji vladari Asirskog carstva bili su i veliki graditelji. Senaherib je u 8. stoljeću podigao veličanstvenu palaču. Golemi kameni krilati bik, koji je iskopan na tom području, nalazi se danas u Britanskom muzeju. Senaheribov unuk, Asurbanipal, bio je posljednji veliki kralj Asirije. I on je, također, dao izgraditi palaču u Ninivi, koja je iskopana. Između ta dva kralja vladao je treći veliki graditelj, Esarhadon, čija građevina, nažalost, nije iskopana. Razlog tome je muslimanska džamija koja se nalazi na toj lokaciji. Arheolozi, naravno, smatraju da nije u redu skrnaviti nečije svetište zbog iskapanja.

 

Međutim, danas se može vidjeti dio Esarhadonove palače. Zbog ojačavanja jednog dijela zida oko džamije, arhitekti su dali otkopati temelj. Tijekom tih radova, na iznenađenje svih, iskopan je još jedan krilati bik koji je stajao na ulazu u palaču.

 

612. godine prije naše ere, Ninivu su napali Babilonjani. U silovitom napadu, vojska je prodrla u grad i zapalila ga. Plamen je ubio mnoge stanovnike Ninive, a između ostalih i kralja Sin Šar Iškuna i njegov harem. Neki dijelovi asirske vojske koji nisu bili u gradu, još su neko vrijeme pružali otpor Babilonjanima, ali je Asirsko carstvo, nakon bitke kod Karkemiša, konačno palo pod vlast Babilona. Zanimljivo je da je takvu sudbinu Asiraca, nadahnut Božjim duhom, mnogo ranije predvidio prorok Nahum.

 

Ono što je prethodilo tim proročanstvima o padu Asirije, rasvjetljuje nam zašto je Gospodin bio zainteresiran za taj tijek događaja. 722. godine p.n.ere, Asirci su osvojili dio izraelske zemlje i odveli u svoje kraljevstvo golemi dio Božjeg naroda. Izraelci su strašno patili zbog asirske okrutnosti. 701. godine, Senaherib je okružio Jeruzalem i da nije bilo božanske intervencije o kojoj piše u Bibliji, ostali bi dio izraelskog naroda također završio u izgnanstvu. Nakon toga događaja Božji je Duh potakao Nahuma da napiše proročanstvo. U prvom je poglavlju zapisao: “Proročanstvo nad Ninivom… Jahve se osvećuje… On uništava do kraja; nevolja se neće dva puta podići… Neće više biti nasljednika tvojega imena… Od tvoga groba ruglo ću učiniti.”

 

Tako je i bilo. Mnogi su gradovi toga razdoblja bili osvojeni i uništeni, ali ih je ubrzo ponovno sagradio ili osvajač ili starosjedioci koji su se vratili. Ali to nije bio slučaj s Ninivom. Ona je bila uništena i nikada se više nije podigla. Uskoro ju je prekrio pijesak, načinivši joj grobnicu i stoljećima nitko nije znao gdje se nalazila slavna Niniva. Toliko je bila dobro skrivena da su arheolozi, nalazeći ruševine drugih gradova, nekoliko puta pogriješili kada su tvrdili da su naišli na Ninivu.

 

U mjestu Mosul, u Iraku, pojavila se nestašica građevnog prostora te se pučanstvo počelo širiti i s druge strane rijeke Tigris. Počeli su podizati domove pokraj ruševina drevne Ninive i tamo čuvati svoja stada. Međutim, oni nisu obnavljali Ninivu te tako nisu pogazili proročanstvo o njezinom opustošenju. Oni su jednostavno proširili Mosul. Ali čak i to odgovara riječima biblijskog proroštva. Prorok Sefanija je bio Nahumov suvremenik te je pod nadahnućem Božjega Duha izrekao riječi: “Svoju će ruku dići protiv Sjevera, i razrušit će zemlju asirsku, od Ninive će pustoš učiniti… usred nje će stado ležati.” Zadivljujuća i značajna točnost!

 

Slično je izrečeno i u slučaju Babilona. Danas na području toga slavnoga grada nema vegetacije te se ne mogu sresti čak ni pastiri sa stadima. Totalna pustoš. Prorok Izaija je, također nadahnut, izrekao proročku prijetnju tom velikom neprijatelju Božjeg naroda, govoreći: “Nikad se više neće naseliti, od koljena do koljena ostat će nenapučen. Arapin ondje neće dizati šatora, nit će pastiri ondje počivati.”

 

Niniva opustošena, svakoga proljeća dobiva društvo pastira. Babilon razrušen, mjesto koje pastiri zaobilaze. Iako to nije bilo uobičajeno za osvojene gradove onoga vremena, u oba slučaja Biblija je točno predvidjela njihovu budućnost. Želi li nam kroz te zadivljujuće točnosti Bog nešto poručiti o sebi? O tome bi svatko od nas trebao razmisliti. Ali ono što bismo ovdje mogli istaći, to je naše povjerenje koje Sveto Pismo zaslužuje zbog svoje vjerodostojnosti.

 

Autor: David Down; Izvor: biblija-govori.hr