BIBLIJA I ZNANOST

Rimljanima 5,1; Efežanima 2,8-9 i Djela 2,38; 22,16; 1. Petrova 3,21

​

1) Spašeni po vjeri

​

1. „Opravdani dakle po vjeri, imamo mir s Bogom po Gospodinu našemu Isusu Kristu“ (Rimljanima 5,1).

2. „Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to nije od vas, Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko pohvalio“ (Efežanima 2,8-9).

 

2) Spašeni po krštenju

​

1. „A Petar im kaza: 'Pokajte se, i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha, i primit ćete dar Duha Svetoga“ (Djela 2,38).

2. „Pa što sad oklijevaš? Ustani, krsti se i operi grijehe svoje zazvavši ime Gospodinovo!“ (Djela 22,16).

3. „Njen protulik, krštenje — ne odlaganje tjelesne nečistoće, nego odgovor dobre savjesti prema Bogu — i nas sada spasava po uskrsnuću Isusa Krista“ (1. Petrova 3,21).

 

Postoje mnoga neslaganja unutar kršćanstva o tome je li krštenje nužno za spasenje. Ovdje ne mogu iscrpno ispitati ovo pitanje, ali mogu potvrditi da krštenje nije nužno za spasenje. Biblija uči da smo opravdani po vjeri (Rim 5,1). Isto tako uči da je krštenje nužan rezultat toga što smo postali Kristov učenik (Mt 28,18-19). Čak i 1. Petrova 3,21 iznad kaže da se krštenje ne bavi samo vodom, već odgovorom prema Bogu.

​

Bog djeluje sporazumno. Sporazum je pakt ili savez između dviju ili više strana. Novi zavjet i Stari zavjet su Novi i Stari savez. Riječ „zavjet“ dolazi od latinske riječi koja znači savez. Dakle, Biblija je savezni dokument. Ako ne razumijete savez, ne možete u cijelosti razumjeti pitanje krštenja, zato što je krštenje sporazumni znak. Sporazumni znakovi ne spašavaju. Ono što oni predstavljaju spašava.

​

Obnova dolazi po vjeri (Rim 5,1). Nakon toga, krštenje se obavlja kao vanjski prikaz unutarnje stvarnosti. Na primjer, ono predstavlja stvarnost unutarnjeg pranja duše Kristovom krvlju. To je razlog zašto se koristi na razne načine. Rečeno nam je da predstavlja smrt osobe (Rim 6,3-5), sjedinjenje osobe s Kristom (Gal 3,27), očišćenje od grijeha osobe (Djela 22,16), poistovjećivanje s onima koji su „kršteni u“ kao kad su se Izraelci krstili u Mojsija (1 Kor 10,2), te ujedinjenje u jednoj crkvi (1 Kor 12,13). Isto tako, krštenje je jedan od znakova i pečata saveza milosti kojeg je ustanovio Isus.

 

Krštenje nije uvjet spasenja, ali je toliko vezano za spasenje da neki ljudi zabludjelo misle da je krštenje ono što spašava. Ne spašava. Vjera u Krista je ono što spašava.

​

​

Izvor: carm.org

​