BIBLIJA I ZNANOST

Smrt je nešto što je sasvim izvjesno. No, čini li to smrt „osnovnim životnim uvjetom“ ili „našim neprijateljem“? Saznajte zašto je smrt zapravo rezultat pobune čovjeka, a ne alat koji je Bog koristio da bi stvorio život.

„Posljednji neprijatelj koji se zbacuje bit će smrt.“ – 1. Korinćanima 15,26

„Smrt je osnovni uvjet života, a ne neko zlo.“ – Charlotte Perkins Gilman

Ovi citati ukratko opisuju srž rasprave između naturalističkog svjetonazora i kreacionističkog svjetonazora.

Evolucionistički naturalist tvrdi da je smrt „dobar“ i „osnovni“ mehanizam u stvaranju „strijele (smjera) vremena“ prema naprijed.

Za razliku od toga, Biblija definira smrt kao neprijatelja i posljedicu Božjeg suda nad Adamom zbog njegove pobune. Božja dobra kreacija je prokleta smrću koja je „prešla na sve ljude“ (Rimljanima 5,12).

Charlotte Perkins Gilman (1860.-1935.) bila je gorljiva američka darvinistkinja, utopijska feministkinja i evolucijska humanistkinja, čija su plodna pisanja na temu sociologije kroz njezine romane, kratke priče, poeziju, dokumentarnu literaturu i predavanja u vezi socijalne reforme u velikoj mjeri utjecali na razmišljanje početkom 20. stoljeća.

Nažalost, njezin pogled na smrt kao „osnovnog životnog uvjeta“ prihvatili su mnogi u teološkom svijetu.

Je li Bog dizajnirao eone smrti u stvaranju?

Neki sugeriraju da je Bog izvorno sva živa bića dizajnirao za smrt, da je tijekom milijuna godina razvoja životinja i života prije ljudi, smrt odigrala savršenu prirodnu ulogu u stvaranju.

Neki čak uče da je smrt kojom je Bog zaprijetio Adamu bila „posebna“ vrsta smrti koja se odnosi samo na ljude.

Nužna smrt i dugi periodi upravo su ono što ateistička znanost zagovara.

Kako Bog koji je život može stvoriti smrt kao dio svog vlastitog potpisa?

Kako je apsurdno misliti da će Bog dizajnirati smrt u svom stvaranju, a onda se mučiti kroz nužnost svoje vlastite smrti kako bi donio spasenje. Smrt po Božjem dizajnu apsolutno je strana otkrivenoj Božjoj prirodi (Rimljanima 1,20).

U Postanku 3 – prekretnici u Bibliji – sve što je bilo „dobro“ bilo je trenutno povučeno od Boga, koji je po svojoj riječi aktivirao „uzdisanje i trpljenje“ zemlje i njezinih stanovnika. Zemlja je bila prokleta, rađajući trnjem i korovom, zarobivši Adama teškim radom ostatak njegovog života, sve dok se ne vrati u zemlju iz koje je oblikovan.

• No, je li Bog lagao?

• Okrivljuje li sada Adama za ono što je sam učinio?

Ako je Bog proglasio smrt ničim više od „simbola“ veće poruke, onda se smrt može svesti na mistično razmišljanje koje nema opipljiv smisao.

Je li fizička smrt nevažna za spasenje?

Najopasnija jednadžba produžetka „smrti“ jest da fizička smrt u osnovi postaje nevažna u kažnjavanju grijeha.

Agonija u Getsemaniju bila je uzaludna, a na stotine upozorenja, proklinjanja i posljedica koji su navedeni u Bibliji sada su iskrivljeni kao alegorijski savjeti ili sugestije.

• Međutim, fizička smrt je posebno identificirana kao apsolutno neophodna u ostvarenju pomirenja za grijehe (Hebrejima 9,22).

• Ako nas „krv Isusa Krista, Sina njegova, čisti od svakoga grijeha“ (1. Ivanova 1,7; Efežanima 1,7; Hebrejima 9,14; 1. Petrova 1,19), kako je moguće odvojiti taj formalan i nužan uvjet od fizičke smrti?

• Isus je sudjelovao u „tijelu i krvi“ samo zato što smo mi od tijela i krvi, a to znači da je donio pomirenje kroz svoju smrt na križu (Hebrejima 2,14-18), čime je uništio đavolju vlast nad smrću.

Ako su postojali eoni boli, patnje i smrti prije nego što je strašna pobuna Adama donijela „smrt“ na svijet, onda trpljenje našeg Gospodina Isusa postaje nepotrebno.

Ako je „plaća grijeha“ ništa više od neke vrste duhovne udaljenosti od Stvoritelja, onda čitav teret grijeha postaje ništa više od mentalnog stava. Raj i pakao su samo „ono što zamislite“.

Iskrivljavanje riječi Pisma na način da Kristova fizička smrt nije imala smisla strašna je hereza.

Autor: Henry M. Morris III; Izvor: henrymorris3.com