BIBLIJA I ZNANOST

Sjećam se online razgovora kojeg sam imao s jednim skeptikom u vezi duhovnosti. Kako bi mi bilo jasnije kojeg je opredjeljenja, pitao sam ga je li ateist ili agnostik. Njegov odgovor? „Ja sam slobodan!“ Dakle, iako ovo nije nikakav odgovor na pitanje, prikazuje što ljudi misle o vjeri. To je neki oblik mentalnog ropstva kojeg se morate osloboditi. Tada možete biti slobodni živjeti svoj život kako god želite. A sloboda je veoma važna stvar!

 

No, kad god govorimo o slobodi, moramo postaviti dva pitanja: 1) Slobodni od čega?, i 2) Slobodni da bismo činili što? Razmišljajući o Američkoj revoluciji, naši utemeljitelji su željeli biti: 1) slobodni od engleske vladavine, te 2) slobodni da sami vladaju. Tako da ono što je naš prosvijetljeni prijatelj skeptik tvrdio da je slobodan, valjda je mislio da je: 1) slobodan od Boga/religije/dogme/ili slično, te 2) slobodan da čini što god želi.[1] To je snažna izjava, ako pretpostavite da je vjera ništa drugo nego oblik ropstva. No, je li uistinu?

 

Božanska kugla i lanac

 

Čuo sam kako mnogi iz pokreta Novih ateista uspoređuju Boga s božanskim tiraninom. I čuo sam mnoge ljude koji govore o svojim supružnicima kao „kugli i lancu“, ponovno koristeći metaforu zatvorenika/roba. Stoga, dozvolite mi da primijenim ovu analogiju na sebe.

 

Zamislite da želim biti slobodan od svoje supruge. Više ne želim biti u braku. Želim biti ponovno samac, živjeti kao student. Od čega sam točno slobodan? Bračne vjernosti. Predanosti. Odgovornosti i obveze prema drugoj osobi. Pravljenja kompromisa i zajedničkih odluka o svemu.

 

Što sam slobodan činiti? Ganjati druge žene. Živjeti sam za sebe. Uglavnom, činiti što god želim. Još bolje!

 

Ali od čega sam još slobodan? Ljubavi moje supruge. Njezine podrške. Njezine privrženosti i brige. Njezinog društva. Njezinih očiju i osmijeha. Njezine odlične kuhinje (i finih čokoladnih kolača). Ne čini se više tako dobra ideja, zar ne?

 

Dakle, prije nego što donesem neke brzinske (glupe) odluke, moram uzeti u obzir negativnosti. Je li moja „sloboda“ vrijedna gubitka odnosa s najljepšom osobom u mom životu? Onom koja mi daje najveću sreću, radost i ispunjenje? Očito nije.

 

Biblijski primjer

 

Pogledajmo biblijski primjer nekoga tko želi biti slobodan: izgubljenog sina (Luka 15,11-32). Tražio je slobodu od svoga oca i njegovih pravila, pa je pitao tatu za svoje nasljedstvo i otišao. Sklapao je prijateljstva, zabavljao se. On je slobodan! Ali kada je ostao bez novaca, ostao je i bez zabave. Došao je u realnost. I počeo se prisjećati kako mu je dobro bilo kod kuće. Imao je hranu. I shvatio je da je čak i očevim slugama bilo bolje nego njemu sada. Stoga je odlučio moliti svoga oca da ga primi nazad kao slugu.

 

No, njegov otac nije to učinio.

 

Umjesto toga, uzeo ga je nazad kao sina. Zato što je njegov otac toliko dobar.

 

Sin nije bio toliko slobodan koliko je mislio da je, zar ne? Bio je slobodan od očevih pravila i autoriteta, ali je postao rob siromaštva, beskućništva i usamljenosti.

 

Slobodan od Boga

 

Što znači biti slobodan od Boga? Ne morate slijediti Njegove moralne zapovijedi. „Slobodni“ ste griješiti koliko god želite. Međutim, umjesto slobode, Biblija opisuje grijeh kao ropstvo (vidi Rimljanima 6). A da sam „slobodan“ od svoje žene zapravo bih uklonio jako puno pozitivnih stvari iz svog života, a što bi tek bilo da prekinemo naš odnos s Bogom, samim izvorom dobrote?

 

Ali sada, ovaj se život ne čini toliko loš. Ateist može uživati dobar, sretan život. Kako je onda sloboda od Božjeg postojanja tako strašna? Kao Stvoritelj, Božja dobrota je ugrađena u ovaj svijet. Na ovoj strani vječnosti, svi uživamo u Božjoj dobroti (poznatoj kao opća milost), podjednako i vjernici i nevjernici. No, što je s idućim životom? Nakon smrti? Tada se stvari mijenjaju.

 

Vječna „sloboda“

 

Kada ljudi razmišljaju o paklu, prvo što im padne na pamet su vatra i sumpor. Možda demoni s rogovima i vilama. No, pravi užas pakla nije temperatura; to je krajnja i potpuna odvojenost od Boga (2 Sol 1,9). Njegove dobrote. Njegove ljubavi, radosti, mira i pravde. Na isti se način odvojenost od moje žene može činiti ugodna na početku, ali zapravo bih izgubio mnogo više nego što bih dobio. Isto vrijedi i za naš odnos s Bogom. Izgubljeni sin je uzeo tatin novac i pribavio si njime mnogo svjetovnih užitaka. Ali kada mu je ponestalo novaca, ponestalo je i provoda. A čak i oni koji su „slobodni“ od Boga još uvijek žive od Njegove dobrote.

 

No, iako život odvojeno od Boga sada može izgledati dobar, neće biti toliko ugodan kasnije.

 

Istina i sloboda

 

Dakle, ateist se samozavarava kada kaže da je slobodan. On je potpuno ovisan o Bogu za bilo kakvu sreću koju ima u ovom životu. No, još važnije, propušta cijelu suštinu vjere. Nije bitno čini li vas vjera sretnima. Jedino je važno je li istinita.

 

I kao što je Isus učio, samo kada ga slijedite, upoznat ćete istinu (Ivan 8,32).

 

I istina će vas osloboditi.

 

 

Autor: Timothy Fox; Izvor: freethinkingministries.com

 

Referenca:

 

 [1] Ironija je u tome da ako je ateistički naturalizam istina, ne postoji takvo što kao slobodna volja. Naturalist je „slobodan“ činiti samo ono za što je fizički predodređen.