BIBLIJA I ZNANOST

(1) Rim vjeruje da je Marija bila očuvana i zaštićena od ljage grijeha kada je začeta u utrobi svoje majke. To je doktrina o Marijinom bezgrešnom začeću. Ovu je dogmu 8. prosinca 1854. proglasio papa Pio IX. O tome čitamo u katoličkom katekizmu:

​

„Tijekom vjekova Crkva je postala svjesna da je Marija, ispunjena Božjom milošću, bila otkupljena već od svoga začeća. Tako dogma o Bezgrešnom Začeću, proglašena od Pape Pija IX. 1854. godine, izjavljuje: Preblažena Djevica Marija u prvom trenutku svoga začeća, jedinstvenom je milošću i povlasticom svemogućega Boga, u predviđanju zasluga Isusa Krista Spasitelja ljudskog roda, bila očuvana od svake ljage istočnoga grijeha“ (KKC, br. 491).

​

(2) RKC također uči da je „kao posljedica posebne privilegije milosti Božje, Marija bila čista od svakog osobnog grijeha tokom cijelog svog života“ (Osnove katoličke dogme, 203. str.; ovo je gledište odobrio Augustin). Katekizam također izjavljuje: „Milošću Božjom, Marija je cijelog svog života ostala čista od svakog osobnog grijeha“ (KKC, br. 493).

 

(3) Rim također vjeruje u Marijino trajno djevičanstvo. Dogma o Marijinom trajnom djevičanstvu proglašena je na Tridentskom saboru 1545.-63. g. Katekizam potvrđuje sljedeće:

​

„Produbljenje vjere u djevičansko materinstvo dovelo je Crkvu da ispovjedi stvarno i trajno Marijino djevičanstvo i u porodu utjelovljenog Sina Božjega. Doista rođenje Krista 'nije njezinu djevičansku netaknutost umanjilo nego posvetilo'. Crkveno bogoslužje slavi Mariju kao 'Aeiparthenos', 'vazda Djevicu'“ (KKC, br. 499).

​

(4) Rim vjeruje da su Isusova braća zapravo Isusovi rođaci. Kada se protestanti protive Marijinom trajnom djevičanstvu ukazujući na one stihove koji se odnose na Isusovu braću i sestre (Mt 12,46-50; 13,55-56; Mk 6,3; Iv 2,12; 7,1-5.10; Dj 1,14; 1 Kor 9,5; Gal 1,19), Rim odgovara na ovaj način:

 

„Crkva je uvijek držala da ti navodi ne naznačuju drugu djecu Djevice Marije: Jakov i Josip, 'Isusova braća' (Mt 13,55), sinovi su Marije, Kristove učenice, koja je označena posebno kao 'druga Marija' (Mt 28,1). Riječ je o najbližim Isusovim rođacima, prema izražavanju uobičajenom u Starom zavjetu“ (KKC, br. 500).

​

(5) Čak i da Marija nije imala drugu djecu, to ne dokazuje da je ostala djevica tokom cijelog svog života. Ova bi doktrina također od nas zahtijevala da vjerujemo u Josipovo trajno djevičanstvo! Ova bi se ideja tada temeljila dijelom na asketskom, nebiblijskom gledištu seksa, prema kojem su seksualni odnosi unutar braka uprljani ili sramotni.

 

(6) Rim također uči dogmu o Marijinom tjelesnom uznesenju. Ovo je vjerovanje o Mariji službeno definirala „nepogrešiva“ deklaracija pape Pija XII. 1950. g. Katekizam objašnjava:

​

„Napokon Bezgrešna Djevica, sačuvana čista od svake ljage istočnoga grijeha, ispunivši tijek zemaljskog života, bila je s dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu, i od Gospodina uzvišena kao kraljica svemira, da bude sto sličnija svojemu Sinu, gospodaru i pobjedniku nad grijehom i smrću. Uznesenje Blažene Djevice posebno je sudioništvo u Uskrsnuću njezina Sina i anticipacija uskrsnuća drugih kršćana: U porodu si, Bogorodice, sačuvala djevičanstvo, a po smrti nisi ostavila svijet. Preselila si se k Životu, jer si Majka Života, i svojim molitvama izbavljaš od smrti naše duše“ (KKC, br. 966).

​

(7) Rim vjeruje u Mariju kao suotkupiteljicu. Na ovaj se način objašnjava Marijina uloga u otkupljenju grešnika. U katekizmu čitamo da je „Marija za Crkvu uzor vjere i ljubavi. Zbog toga je 'preodlični i sasvim osobiti ud Crkve'; štoviše, ona je 'pralik', tip Crkve“ (KKC, br. 967). Zbog svoje jedinstvene suradnje s Bogom, ona „nam je postala Majkom u redu milosti“ (KKC, br. 968). Ovo Marijino majčinstvo nastavlja se i danas: „Jer nakon uznesenja na nebo nije napustila tu spasonosnu ulogu, nego nam mnogostrukim svojim zagovorom i dalje pribavlja milosti vječnoga spasenja. (...) Zato se Blažena Djevica u Crkvi zaziva imenima Odvjetnica, Pomoćnica, Pomagateljica, Posrednica“ (KKC, br. 969).

​

I opet:

​

„To sjedinjenje Majke sa Sinom u djelu spasenja očituje se od časa Kristova djevičanskog začeća pa sve do Njegove smrti. Posebno je vidljivo u času muke: Blažena je Djevica napredovala na putu vjere vjerno čuvajući svoje sjedinjenje sa Sinom sve do križa, gdje je, ne bez Božje nakane, stajala, sa svojim Jedinorođencem mnogo trpjela i s materinskim se srcem pridružila njegovoj žrtvi, pristajući s ljubavlju na žrtvovanje Žrtve koju je sama rodila…“ (KKC, br. 964).

 

(8) Rim uči o Mariji kao suposrednici. Kako ljudi ne bi mislili da je Marijina uloga u otkupljenju na istoj razini s Isusovom ulogom, katekizam kaže:

 

„Marijina materinska uloga prema ljudima nikako ne zastire i ne umanjuje Kristovo jedino posredništvo, nego pokazuje njegovu snagu. Jer sav spasonosni utjecaj Blažene Djevice (...) izvire iz preobilja Kristovih zasluga, temelji se na Njegovu posredništvu, potpuno od njega zavisi i iz njega crpe svoju snagu. Nijedan se stvor nikada ne može usporediti s utjelovljenom Riječi i Otkupiteljem; nego, kao što u Kristovu svećeništvu imaju na različne načine udjela i sveti službenici i vjerni narod, i kao što se jedina Božja dobrota na različite načine stvarno razlijeva u stvorove, tako i jedino posredništvo Otkupiteljevo ne isključuje, nego pobuđuje u stvorova različitu suradnju koja zahvaća iz jednoga izvora“ (KKC, br. 970).

​

(9) Predanost Rimokatoličke crkve Mariji „svojstvena je kršćanskom kultu“ (KKC, br. 971). Mariju se časti naslovom „'Bogorodica', pod zaštitu koje se vjernici molitvom utječu u svim pogiblima i potrebama (...). To štovanje (...) iako je sasvim osobito, ipak se bitno razlikuje od poklonstvenog štovanja koje se iskazuje utjelovljenoj Riječi jednako kao Ocu i Duhu Svetomu, i koje upravo podupire“ (KKC, br. 971).

​

(10) Takozvana ukazanja ili prikaze Marije ne smatraju se službenom javnom objavom u skladu s Biblijom ili apostolskom tradicijom: „Kršćanska, dakle, ekonomija (plan spasenja), ukoliko je novi i konačni savez, nikada neće minuti: nemamo više očekivati nikakvu javnu objavu prije nego se u slavi pojavi naš Gospodin Isus Krist“ (KKC, br. 66).

 

„Tijekom stoljeća bilo je takozvanih 'privatnih' objava. Neke od njih je priznao crkveni autoritet. One ipak ne pripadaju u polog vjere. Uloga im nije da 'poboljšaju' ili 'upotpune' konačnu Kristovu objavu, nego da pomognu da se od nje u određenom povijesnom razdoblju potpunije živi. Pod vodstvom crkvenog učiteljstva osjećaj vjernika znade razlučiti i prihvatiti ono sto je u takvim objavama Crkvi istiniti poziv Krista ili njegovih svetaca“ (KKC, br. 67).

 

U nastavku slijede poznatija od mnogih navodnih ukazanja Marije.

​

Dana 9. prosinca 1531., Marija se navodno ukazala Juan Diegi, meksičkom seljaku (otuda „Gospa od Guadalupe“). To se dogodilo pet milja sjeverno od Mexico Citya. Predstavila se kao „trajna djevica, Marija, Majka pravoga Boga koji daje život i održava ga.“ Navodno se u šest godina ukazanja krstilo više od devet milijuna stanovnika.

 

Dana 19. rujna 1846., dva mlada stočara Melanie Mathieu i Maximin Giraud tvrde da su vidjeli predivnu damu u blizini La Salette u Francuskoj.

​

U Lurdu u Francuskoj, 11. veljače 1858. na blagdan Blagovijesti, dogodilo se ukazanje 14-godišnjoj Bernardici Soubirous. Marija je navodno rekla: „Ja sam Bezgrešno Začeta“, naziv koji Bernardica navodno nikada prije nije čula. To se dogodilo četiri godine nakon što je ideja o Marijinom bezgrešnom začeću službeno postala katolička dogma. „Gospa“ se ukazala 18 puta i odala Bernardici tri tajne. Izvještaji kažu da su se brojna čuda dogodila u vezi Lurda i ove prikaze.

​

U Fatimi u Portugalu, između svibnja i listopada 1917., Marija se navodno djeci, njima troje u dobi od sedam do deset godina, ukazala šest puta, i između ostaloga, govorila o predstojećem usponu Rusije i razaranju koja će donijeti ako se zemlja ne posveti njezinom bezgrešnom srcu [Čudo sunca].

​

Od 1981. godine šestero je djece svjedočilo o nekoliko ukazanja Marije u blizini Međugorja na području BiH.

 

Zaključak

​

Iz katoličkog katekizma jasno je da se biblijska Marija prikazuje na sasvim pogrešan način. Marija nije bila bezgrešna, niti bezgrešno začeta. Nije bila trajna djevica; pored Isusa, imala je još djece. Nije uznesena na nebo, niti sudjeluje u otkupljenju grešnika. Marija nije Odvjetnica, Pomoćnica, Zagovornica, Posrednica. Način na koji Rimokatolička crkva prikazuje Mariju daleko je od onoga što čitamo u Bibliji. Također, kada se malo bolje prouče, Marijina ukazanja i poruke nisu usklađene s Božjom Riječi.

​

​

Autor: Sam Storms; Izvor: samstorms.com

​