BIBLIJA I ZNANOST

Je li stvarno važno koliko je Zemlja stara, osobito u svjetlu crkvene potrebe da dijeli Evanđelje? Ove dvije teme su usko povezane, više nego što to većina kršćana razumije.

 

Može li osoba vjerovati u staru Zemlju i stari svemir (milijune ili milijarde godina) i biti kršćanin?

 

Prije svega, uzmimo u obzir tri stiha koji sumiraju evanđelje i spasenje. Prva Korinćanima 15,17 kaže: „Ako pak Krist nije uskrsnuo, jalova je vaša vjera; još ste u grijesima svojim.“ Isus je u Ivanu 3,3 rekao: „Zaista, zaista, kažem ti, ako se tko ne rodi nanovo, ne može vidjeti kraljevstva Božjega.“ Rimljanima 10,9 jasno objašnjava: „Jer ako ustima svojim ispovijediš Gospodina Isusa i srcem svojim uzvjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen.“

 

Mogu se navesti i brojni drugi stihovi, ali nijedan od njih ne navodi da osoba na neki način mora vjerovati u mladu Zemlju ili svemir kako bi se spasila.

 

A popis onih koji ne mogu ući u Božje kraljevstvo, kao što je zabilježeno u stihovima poput Otkrivenja 21,8, svakako ne uključuje one koji vjeruju u staru Zemlju.

 

Mnogi veliki Božji ljudi koji su sada s Gospodinom vjerovali su u staru Zemlju. Neki od njih su jasan biblijski nauk o mladoj Zemlji objašnjavali prihvaćanjem klasične teorije jaza („gap“ teorije). Drugi su prihvatili teoriju dan-razdoblje ili pozicije kao što su teistička evolucija, hipotetski okvir i progresivno stvaranje.

 

Pismo jasno uči da je spasenje uvjetovano vjerom u Krista, bez zahtjeva što osoba treba vjerovati u vezi starosti Zemlje ili svemira.

 

Kada to kažem, ljudi ponekad pretpostave da onda nije ni važno što kršćanin vjeruje u vezi navodne starosti Zemlje ili svemira od milijun godina.

 

Iako nije stvar spasenja, vjerovanje da se Zemljina povijest proteže milijunima godina ima veoma ozbiljne posljedice. Dopustite mi da ukratko navedem neke od njih.

 

Pitanje autoriteta

 

Vjera u milijune godina ne dolazi iz Pisma, već iz pogrešivih metoda koje sekularisti koriste za utvrđivanje starosti svemira.

 

U pokušaju da milijune godina „uklopite“ u Bibliju, morate izmisliti jaz vremena za koji se gotovo svi proučavatelji Biblije slažu da tekst to ne dopušta – barem ne iz hermeneutičke perspektive. Ili morate reinterpretirati „dane“ stvaranja kao duga vremenska razdoblja (iako je u kontekstu Postanka 1 očito da se radi o običnim danima). Drugim riječima, u Božju Riječ morate dodati koncept (milijune godina) koji je izvan Pisma. Ovaj pristup daje autoritet pogrešivim idejama čovjeka iznad Božje Riječi.

 

Čim predate autoritet Biblije u jednom području, „otključali ste vrata“ da učinite isto i u drugim područjima. Jednom kada su vrata kompromisa otvorena, čak i ako su samo odškrinuta, kasniji će naraštaji vrata otvoriti još šire. U konačnici, taj je kompromis glavni faktor koji doprinosi gubitku biblijskog autoriteta u našem zapadnom svijetu.

 

Crkva treba poslušati upozorenje iz Izreka 30,6: „Nemoj dodavati njegovim riječima, da te ne ukori i da ne ispadneš lažljivac.“

 

Pitanje proturječja

 

Vjerovanje kršćana u milijune godina potpuno proturječi jasnom učenju Biblije. Ovo su samo tri primjera:

 

Trnje. Fosilno trnje nađeno je u slojevima stijena za koje sekularisti vjeruju da su stare stotinama milijuna godina, što znači da je trnje postojalo milijunima godina prije čovjeka. Međutim, Biblija je jasna da je trnje nastalo nakon prokletstva: „A Adamu reče: Jer si… jeo s drveta za koje sam ti zapovjedio rekavši: ‘S njega da nisi jeo!’, zemlja neka je zbog tebe prokleta!... Rađat će ti i trnjem i korovom“ (Postanak 3,17-18).

 

Bolest. Fosilni ostaci životinja, za koje evolucionisti kažu da su stari milijune godina, pokazuju znakove bolesti (kao što su rak, tumori mozga i artritis). Stoga su takve bolesti navodno postojale milijune godina prije grijeha. Ipak, Pismo uči da je Bog, nakon što je završio sa stvaranjem svega i postavio čovjeka kao vrhunac stvaranja, opisao kreaciju kao „veoma dobru“ (Postanak 1,31). Dakako, nazivanje raka i tumore mozga „veoma dobrim“ ne uklapa se u Pismo i Božji karakter.

 

Dijeta. Biblija jasno uči u Postanku 1,29-30 da su Adam i Eva i životinje bili svi vegetarijanci prije nego što je grijeh ušao na svijet. Međutim, nalazimo fosile s puno dokaza koji pokazuju da su životinje jele jedna drugu – navodno nekoliko milijuna godina prije čovjeka, a time i prije grijeha.

 

Pitanje smrti

 

Rimljanima 8,22 jasno daje do znanja da čitava kreacija stenje kao posljedica pada – ulaska grijeha na svijet. Jedan od razloga za to stenjanje jest smrt – smrt živih bića, i životinja i čovjeka. Smrt se opisuje kao „neprijatelj“ (1. Korinćanima 15,26), koji će mučiti kreaciju sve dok jednog dana ne bude bačen u ognjeno jezero.

 

Rimljanima 5,12 i drugi stihovi su očiti da je fizička smrt čovjeka (i doista, smrt općenito) zbog čovjekovog grijeha ušla u kreaciju koja je jednom bila savršena. Međutim, ako osoba vjeruje da su fosilni zapisi nastali tijekom milijuna godina, onda su smrt, bolest, patnja, jedenje mesa i trnje postojali milijune godina prije grijeha.

 

Prva smrt je bila u Edenskom vrtu kada je Bog ubio životinju kao prvu krvnu žrtvu (Postanak 3,21) – slika onoga što će doći u Isusu Kristu, Janjetu Božjem, koji će odnijeti grijeh svijeta. Isus Krist je ušao u povijest kako bi platio kaznu za grijeh – pobijedio našeg neprijatelja, smrt.

 

Smrću na križu i uskrsnućem od mrtvih, Isus je pobijedio smrt i platio kaznu za grijeh. Iako milijuni godina smrti prije grijeha sami po sebi nisu pitanje spasenja, osobno vjerujem da je to zapravo napad na Isusovo djelo na križu.

 

Priznanje da je Isusovo djelo na križu pobijedilo našeg neprijatelja – smrt – jest ključno za razumijevanje „dobre vijesti“ evanđelja: „I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih, i smrti više neće biti; ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti — jer prijašnje prođe“ (Otkrivenje 21,4).

 

Ukorijenjeno u Postanku

 

Sva biblijska učenja, uključujući samo evanđelje, u konačnici su ukorijenjena u prvoj knjizi Biblije.

 

• Bog je posebno stvorio sve na nebu i na zemlji (Postanak 1,1).

• Bog je jedinstveno stvorio muškarca i ženu na svoju sliku (Postanak 1,26-27).

• Brak se sastoji od jednog muškarca i jedne žene doživotno (Postanak 2,24).

• Prvi muškarac i žena uveli su grijeh u svijet (Postanak 3,1-24).

• Od samog početka Bog je obećao Mesiju koji će nas spasiti (Postanak 3,15).

• Smrt i patnja su nastali zbog izvornog grijeha (Postanak 3,16-19).

• Bog postavlja društveni standard onog što je ispravno i pogrešno (Postanak 6,5-6).

• Krajnja svrha života jest hod s Bogom (Postanak 6,9-10).

• Svi ljudi pripadaju jednoj rasi – ljudskoj rasi (Postanak 11,1-9).

 

 

Autor: Ken Ham; Izvor: answersingenesis.org