BIBLIJA I ZNANOST

Jako je teško osjećati se nevoljen. Ono što nam može olakšati jest razumijevanje ovog osjećaja i spoznaja da je to zapravo vrlo uobičajen osjećaj. Svatko se ponekad ovako osjeća, a misli i uvjerenja koji dovode do tog osjećaja mogu varirati. No, pravi izvor tog osjećaja je Sotona. Bilo da koristi nesigurnost, krivnju, postupke drugih ili nešto drugo, manipulira kako bismo vjerovali da smo ili nedostojni ljubavi ili nevoljeni, ovisno o tome što odgovara njegovoj svrsi. A njegova svrha je uvijek držati nas podalje od našeg Stvoritelja i Spasitelja, te učiniti naše svjedočanstvo nedjelotvornim. Ivan 10,10 kaže: „Tat ne dolazi, osim da ukrade i zakolje i uništi.“ Osjećaj nevoljenosti je snažan – krade radost, ubija želju da ljubimo i služimo drugima, i uništava nadu.

​

I to nema nikakve veze sa spoznajom da ste voljeni. Možete znati da vas Bog voli, ali ako ne osjećate Njegovu ljubav, to može nadjačati vašu spoznaju. Isto je i s poznavanjem toga da vas obitelj, prijatelji i crkva vole. Osjećaj nevoljenosti vas uvjerava da njihova ljubav nije stvarna ili da vas vole samo zato što moraju. A najgori dio osjećaja nevoljenosti jest osjećaj usamljenosti – kao da ste jedini na svijetu tko se ovako osjeća. Vjerujte mi, niste jedini.

​

Za vjernike, unatoč spoznaji da vas Bog voli i da je Krist umro za vaše grijehe (krajnji čin ljubavi), osjećaj nevoljenosti može dovesti u pitanje vašu vjeru ili čak Boga (i to je u redu; to je sasvim normalno). Iskustvo i razumijevanje ljubavi kod nevjernika temelji se na nesavršenim ljudskim primjerima i stoga nesavršenom shvaćanju ljubavi – a ne možete istinski znati da ste voljeni ako ne znate što prava ljubav jest. Postoji nekoliko stvari koje možete učiniti a koje vam mogu pomoći, ali da vam netko samo govori da vas Bog voli ili da vas on/ona voli, bez obzira koliko to bila istina, neće nadjačati vaš osjećaj nevoljenosti.

​

Kao zemaljska bića, često trebamo opipljivu, vidljivu demonstraciju onoga za čim žudimo prije nego što se naša spoznaja i osjećaji mogu uskladiti. Iz tog razloga, najvažnija stvar koju možete učiniti jest otvoriti se nekome u vašem životu u koga imate povjerenja – roditelju, bratu, prijatelju, pastoru ili nekome drugome tko vam je važan. Kome god pristupite, preporučujem da ta osoba bude jak kršćanin koji redovno prikazuje Kristovu ljubav. Moguće je da ta osoba neće razumjeti dubinu vaše boli kada im se prvi puta otvorite – vjerojatno ste činili sve kako biste sakrili dubinu svojih pravih osjećaja. No, vaša je dužnost da se uvjerite da osoba razumije da je ovo snažan osjećaj koji vas obuzima, a ne samo prolazna epizoda.

​

Glavni razlog zašto je važno da se nekome povjerite jest to što nam je rečeno da nosimo bremena jedni drugih (Galaćanima 6,2). Trebamo biti u zajedništvu – a to ne znači samo odlaženje u crkvu/proučavanje Biblije ili druženje i pretvaranje da je sve u redu. Trebamo biti u pravom odnosu jedni s drugima, što je neophodan dio osjećaja voljenosti. Ako je sve površno, nema prave povezanosti; a bez prave povezanosti ne postoji pravi odnos. No, dio toga da ste u pravom odnosu uključuje ranjivost. I to je zastrašujuće – pogotovo ako ste već emocionalno krhki.

​

Otvoriti se nekome znači otkrivati samoga sebe u pravom smislu – što vas otvara za nesporazum, povredu ili čak odbacivanje. Uz to što se već osjećate nevoljeno, fokusirate se na svoje vidljive negativnosti i procjenjujete da to vide i drugi. No, otkrivanje samoga sebe također vas otvara za prihvaćanje, iskrenost i ljubav. Kada samo prezentiramo sliku osobe koju želimo da drugi vide, ostali će odražavati natrag površnu sliku sebe koju oni žele da vi vidite. Kada se pokažete ranjivi, osobito u odnosu jedan na jedan, druga osoba će odgovoriti na način da će vam se otvoriti. U ovom se trenutku može razviti pravi odnos, a time i ljubav. I to neće biti samo osjećaj – to će biti pravo stapanje vaše spoznaje i osjećaja i vjere da postoji ljubav. I sada ste na putu da iskusite drugu polovicu Ivana 10,10: „Ja dođoh da život imaju, i da ga imaju u izobilju.“

​

Iako je otvaranje najvažnija stvar koju možete učiniti na početku, postoje i druge stvari koje možete (i trebate) učiniti u isto vrijeme, a koje vam mogu pomoći. Prvo, morate prepoznati da ste u ratu sa Sotonom (Efežanima 6,12), te na sebe trebate staviti Božju opremu za borbu (Efežanima 6,13-18). Uvijek trebate biti spremni za napade, jer je Sotona nemilosrdan neprijatelj. Stalno molite za Božji mir i snagu kroz borbe. A kada vas Sotona napada s osjećajima nevoljenosti, izgovarajte stihove (npr. 1. Ivanova 4,18-19; Ivan 3,16; 1. Ivanova 3,16; Jeremija 29,11) koji govore suprotno, i nastavite ih ponavljati sve dok negativni osjećaji ne prođu. Osjećaj nevoljenosti je od njega, a on je otac laži (Ivan 8,44).

​

Također možete volontirati. Kada pristupate i pomažete onima koji pate i koji su ranjivi, zaboravljate na vlastite probleme i osjećate suosjećanje i ljubav za one kojima pomažete. A kada oni iz svoje patnje i ranjivosti izraze svoju zahvalnost i poštovanje, ne možete si pomoći a da zauzvrat ne vidite i osjećate ljubav.

​

Konačno, prepoznajte da su ti snažni osjećaji nevoljenosti koji su nasuprot spoznaje moguć znak depresije. Živimo u palom svijetu, a problemi sa psihičkim zdravljem posljedica su tog pada. Nije sramota biti u stanju koje ne možete kontrolirati; ali tu je snaga u traženju i dobivanju profesionalne pomoći. Ako unatoč tome što ste sve poduzeli da se nekome otvorite i s vremenom razvijete odnos, ne ublažava te osjećaje, potičem vas da nađete stručnog savjetnika (ponavljam, kršćanina) koji vam može pomoći.

​

Uobičajeno je osjećati se nevoljeno, ali taj osjećaj je laž. Bog vas voli duboko i požrtvovno.

​

​

Autor: Edie Edmondson; Izvor: blogos.org

​