BIBLIJA I ZNANOST

Odgovor na ovo pitanje ovisi o tome što je ishod ili cilj, i koja se sredstva koriste da bi ih se ostvarilo. Ako su ciljevi dobri i plemeniti, a sredstva koja koristimo da bismo ih postigli također su dobra i plemenita, onda odgovor glasi: Da, cilj opravdava sredstvo. No, to nije ono što većina ljudi misli kada koristi izraz. Većina ga koristi kao izgovor da bi postigli svoje ciljeve putem bilo kojeg nužnog sredstva, bez obzira kako nemoralna, ilegalna ili neugodna ta sredstva mogu biti. Ono što izraz obično znači jest nešto poput ovoga: „Nije važno na koji način dobiješ ono što želiš, važno da to dobiješ.“

 

Izraz „Cilj opravdava sredstvo“ obično podrazumijeva da nešto radimo krivo kako bismo postigli pozitivan cilj i opravdali zloporabu ukazujući na dobar ishod. Primjer bi bio laganje u životopisu kako bi se dobio dobar posao i opravdala laž budući da će veći prihod omogućiti lažljivcu bolju skrb za svoju obitelj. Drugi primjer bi mogao biti opravdanje abortusa kako bi se spasio život majke. I laganje i oduzimanje nevinog života moralno su pogrešni, ali briga za nečiju obitelj i spašavanje života žene moralno su ispravni. Gdje se onda povlači granica?

 

Dilema sa ciljem/sredstvom je popularan scenarij u etičkim raspravama. Pitanje obično glasi otprilike ovako: „Ako biste mogli spasiti svijet time što ubijete nekoga, biste li to učinili?“ Ako je odgovor: „Da“, onda moralno ispravan ishod opravdava uporabu nemoralnog sredstva kako bi se ono postiglo. No, postoje tri različite stvari koje treba razmotriti u takvoj situaciji: moralnost postupka, moralnost ishoda i moralnost osobe koja izvodi postupak. U ovoj situaciji, postupak (ubojstvo) očito je nemoralno, a tako je i ubojica. Ali spašavanje svijeta je dobar i moralan ishod. Ili nije? Kakav se svijet spašava ako se ubojicama dozvoljava da odlučuju kada i je li ubojstvo opravdano, a potom ih se ostavlja na slobodi? Ili se ubojica treba suočiti s kaznom za svoj zločin u svijetu kojeg je spasio? I bi li svijetu koji je spašen bilo opravdano oduzimanje života onoga koji ga je upravo spasio?

 

Iz biblijske točke gledišta, naravno, ono što nedostaje u ovoj raspravi jest Božji karakter, Božji zakon i Božja providnost. Budući da znamo da je Bog dobar, svet, pravičan, milostiv i pravedan, oni koji nose Njegovo ime trebaju odražavati Njegov karakter (1. Petrova 1,15-16). Ubojstvo, laganje, krađa i svakojaka grešna ponašanja izraz su čovjekove grešne naravi, a ne Božje naravi. Za kršćane čiju je narav promijenio Krist (2. Korinćanima 5,17), ne postoji opravdanje za nemoralno ponašanje, bez obzira na motiv ili ishod. Od ovog svetog i savršenog Boga dobivamo zakon koji odražava Njegove atribute (Psalam 19,7; Rimljanima 7,12). Deset zapovijedi jasno kažu da su ubojstvo, preljub, krađa, laganje i pohlepa neprihvatljivi u Božjim očima, te On ne čini iznimku u slučaju motiva ili racionalizacije. Zapazite da ne kaže: „Ne ubij, osim ako ćeš time spasiti život.“ To se zove „situacijska etika“, a za nju u Božjem zakonu nema mjesta. Stoga, jasno je da iz Božje perspektive ne postoji cilj koji opravdava sredstvo pri kršenju Njegovog zakona.

 

Također, ono što nedostaje u raspravi vezano za cilj/sredstvo jest razumijevanje Božje providnosti. Bog nije samo stvorio svijet, popunio ga ljudima, a potom ih ostavio u svom vlastitom neredu bez Njegovog nadzora. Umjesto toga, Bog ima plan i svrhu za čovječanstvo koje sprovodi stoljećima. Svaka odluka koju je donijela bilo koja osoba u povijesti jest nadnaravno primijenjena u tom planu. On navodi tu istinu nedvosmisleno: „od početka objavljujem kraj, i od davnina ono što se još nije zbilo, govoreći: ‘Moj će se naum ostvariti i izvršit ću sve što mi je volja’. S istoka zovem grabljivicu, iz daleke zemlje čovjeka svog nauma; jest, ja sam govorio, ja ću i ispuniti; ja sam naumio, ja ću i izvršiti“ (Izaija 46,10-11 VB). Bog je prisno uključen i ima kontrolu nad svojom kreacijom. Nadalje, On navodi da sve proizlazi na dobro onima koji ga ljube i koji su pozvani po njegovoj odluci (Rimljanima 8,28). Kršćanin koji laže u životopisu ili abortira dijete krši Božji zakon i negira Njegovu sposobnost da se pobrine za obitelj i sačuva majčin život ako je to naumio.

 

Oni koji ne poznaju Boga mogu biti prisiljeni radi cilja opravdavati svoja sredstva, ali oni koji tvrde da su Božja djeca nemaju nikakav razlog da krše neku od Božjih zapovijedi, čime bi negirali Njegovu suverenu svrhu ili donijeli sramotu Njegovom imenu.

 

 

Izvor: gotquestions.org