BIBLIJA I ZNANOST

NOVA OTKRIĆA SVEMIRSKOG TELESKOPA HUBBLE

U travnju 1990. godine u orbitu oko Zemlje lansiran je veliki svemirski teleskop pod imenom „Hubble“. Svojim ogromnim objektivom promjera dva i pol metra, neometan Zemljinom atmosferom i svjetlosnim onečišćenjem, teleskop može snimiti mnogo udaljenije svemirske objekte nevidljive zemaljskim teleskopima. Prije desetak godina taj je teleskop dobio poseban zadatak: istražiti najdublji dio svemira koji je do tada izgledao potpuno prazan. U tom cilju teleskop je snimao taj dio neba u ukupnom trajanju od 100 sati. Kad su astronomi pregledali dobivenu sliku (tzv. „Hubble Deep Field“), došli su do zapanjujućeg otkrića: na tom sićušnom djeliću neba koji je trebao biti prazan otkrili su oko 10.000 galaksija, od kojih svaka sadrži stotine milijardi zvijezda. Na temelju ovog otkrića astronomi su izmijenili svoje spoznaje o veličini svemira te zaključili da cijeli svemir sadrži oko 100 milijardi galaksija, medu kojima je i naša poznata pod imenom Mliječni put, koja sadrži 200 milijardi zvijezda (jedna od njih je i naše Sunce).

Zadivljeni ljepotama zvjezdanog neba i složenim pravilnostima pojava na njemu, astronomi već tisućljećima istražuju svemir.

Svjesno odbacujući postojanje Boga i oslanjajući se na vlastitu mudrost, današnji znanstvenici pokušavaju formirati teoriju koja bi objasnila spontani nastanak svemira. Među njima danas prevladava tzv. teorija velikog praska.

Nova otkrića svemirskog teleskopa Hubble i podaci dobiveni njegovim istraživanjima sve češće se ne slažu s postojećom teorijom velikog praska, pa zbog toga ta teorija u posljednje vrijeme dolazi u sve veće poteškoće.

Nove tehnike i instrumenti istraživanja u znanosti razvijaju se velikom brzinom te donose nove podatke i spoznaje. Jučerašnja slika svemira već danas je zastarjela. Koliko su nove spoznaje o svemiru korisne u odgonetavanju tajne njegova nastanka? Je li moguće proniknuti u svu čudesnost svemira i znanstvenim instrumentima pronaći odgovore na temeljno životno pitanje – kako je sve nastalo, uključujući i nas?

Onima koji ne priznaju Boga kao Stvoritelja potrebno je stvarno mnogo vjere za prihvaćanje teško razumljivih teorija o svemiru koje se, zbog brzog razvoja tehnika istraživanja, danonoćno mijenjaju.

Čak se i oko novih teorija ne mogu složiti niti sami znanstvenici. U svakom slučaju, razvojem znanosti uvijek se ponavlja ista priča: ono što je jučer bila „neporeciva znanstvena istina“ već danas je zabluda, jer je netko upravo otkrio nešto novo, neku bolju teoriju. Samo je pitanje vremena kad će i nju proglasiti pogrešnom.

Biblija je vrlo jasna u pogledu nastanka svemira, Zemlje i života na njoj. Navest ćemo nekoliko ulomaka koji govore o stvaranju svijeta i njegovoj veličanstvenosti:

Knjiga Postanka 1,1 (početak Biblije): „U početku stvori Bog nebo i Zemlju.“

Psalam 19,2-3: „Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje.“

Psalam 97,6: „Nebesa navješćuju pravednost njegovu, svi narodi gledaju mu slavu.“

Ljudi na Zemlji žive na različitim podnebljima i njihov se zemaljski okoliš vrlo razlikuje. Ali svi narodi jednako, bez razlike, mogu uživati u ljepotama zvjezdanog neba. I kao što Božju slavu na nebu ravnopravno mogu vidjeti ljudi sa svakog kutka Zemljine površine, tako mogu zadobiti i vječni život po vjeri u Božjeg Sina, Isusa Krista. U prirodi možda i nema zornijeg pokazatelja Božje slave, pravednosti i nepristranosti od veličanstvenog svemira koji sve nas jednako okružuje i zadivljuje. Stvarno, „nebesa navješćuju pravednost njegovu, svi narodi gledaju mu slavu.“

Autor: Gordan Bartolić; Izvor: betanija.hr