BIBLIJA I ZNANOST

Kad samo spomenemo riječ „početak“, jednostavno moramo otići na prvu stranicu Biblije ili Svetoga Pisma, jer upravo tamo čitamo o našim počecima, o našim korijenima. Na prvim stranicama Biblije otkrivamo svoj iskonski identitet i odgovaramo na temeljna pitanja kao što su: Tko smo i odakle dolazimo?

​

Mojsije piše Knjigu Postanka kako bi objasnio Izraelcima, ali i svim narodima, tko su, kako su nastali, zašto su ovdje i kamo idu. Mojsije započinje ovako:

​

„U početku stvori Bog...“ (Postanak 1:1).

​

„U početku...“, prva knjiga, knjiga Postanka, knjiga početaka govori o počecima svega izuzev Boga koji nema početka i koji je uzrok početka.

​

Bog koji je vječan, koji je oduvijek i bit će zauvijek, On je „u početku stvorio“ sve vidljivo i nevidljivo, uključujući i čovjeka. U prvom poglavlju, u prvoj knjizi, na početku Božje Riječi čitamo:

​

„Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju On ga stvori, muško i žensko stvori ih.“ Postanak 1:27

​

Obzirom da je stvoren na sliku Božju, u psihologiji čovjeka je nevjerojatna i kronična potreba za novim početkom. Upravo zato svakih 24 sata Bog nam daje novi dan. 'Sutra je novi dan! Pusti! Treba prespavati! Sutra je pametnije!'

 

Svakih sedam dana dobivamo novi tjedan. 'Od ponedjeljka ću se posvetiti tome! Od ponedjeljka ću drugačije!'

 

Svakih tridesetak dana je novi mjesec. Koliko li ljudi samo čekaju prvi u mjesecu kada je plaća, mirovina.

 

Svakih 12 mjeseci ili 365 dana je nova godina, nova prilika, nove mogućnosti, nova vizija. Na početku svake nove godine jedni drugima želimo bolju, uspješniju Novu godinu.

​

Čovjek u sebi nosi kroničnu potrebu za novim početkom. Nekako se nada da će biti bolje. Iako čovjek teži novom početku i promjeni, iako društvo teži promjenama, reformama, na kraju kao da se događa jedno te isto. Na kraju kao da se svi možemo poistovjetiti s riječima mudrog Salomona koji je pred kraj svojeg života zapisao:

​

„Ispraznost nad ispraznošću, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost! Kakva je korist čovjeku od svega truda njegova kojim se trudi pod suncem? Jedan naraštaj odlazi, drugi dolazi, a zemlja uvijek ostaje. Sunce izlazi, sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi. Vjetar puše na jug, i okreće se na sjever, kovitla sad ovamo sad onamo, i vraća se u novom vrtlogu. Sve rijeke teku u more, i more se ne prepunja; odakle teku rijeke onamo se i vraćaju da ponovno počnu svoj tok. Sve je mučno. Nitko ne može reći da se oči nisu do sita nagledale i uši dovoljno naslušale. Što je bilo, opet će biti, i što se činilo, opet će se činiti, i nema ništa novo pod suncem. Ima li išta o čemu bi se moglo reći: Gle ovo je novo! Sve je već davno prije nas postojalo.“ Propovjednik 1:1-8

​

Zašto čovjek koji kronično teži za novim početkom i promjenama, najčešće započinje kao utopist, pa s vremenom postaje optimist, realist, pesimist i na kraju defetist?

​

Defetizam je prvotno bio termin koji se koristio u vojsci u ratovanju, a tek kasnije je dobio šire značenje. Pojam defetizam dolazi od francuske riječi koja u osnovi znači PORAZ, a označava prihvaćanje poraza bez borbe. Evo definicije defetizma:
„nepovjerenje u svoje snage, sumnja u pobjedu, uspjeh, odricanje od aktivnosti iz straha od poraza; malodušnost, beznađe.“

​

Gdje je problem? Gdje je rješenje?

​

Je li uopće moguć NOVI POČETAK i ISTINSKA PROMJENA?

​

Mudri Salomon koji u prije čitanom tekstu zvuči tako beznadno, pesimistično i defetistično, kada se sasluša do kraja, zapravo ideji začaranog kruga ponavljanja suprotstavlja hebrejsku, biblijsku, kršćansku istinu jednoga života, jedne smrti i jedne prilike za istinskom promjenom i stvarnim novim početkom.

​

Bog u Isusu Kristu nudi čovjeku puno više od toga da otvori novu stranicu ili novo poglavlje svojeg života. Bog u Isusu Kristu nudi čovjeku mogućnost da promjeni cijelu knjigu života. Da, radikalna, istinska, korijenita promjena i novi početak je moguć, jer je Bog, Bog novog početka koji je u čovjeka usadio tu potragu za Početkom.

​

Isus Krist kojeg Novi zavjet između ostalog naziva 'Početak' je istaknutom židovskom učitelju Nikodemu ponudio novi početak. Čitam za nas Ivan, 3. poglavlje:

​

„Zaista, zaista kažem ti, tko se odozgo ne rodi taj ne može vidjeti kraljevstva Božjega! Odvrati mu Nikodem: Kako se može čovjek, kad je već star roditi? Zar može po drugi put ući u utrobu majke i roditi se? Odgovori mu Isus: Zaista, zaista tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga taj ne može ući u kraljevstvo nebesko.“ Ivan 3:3-5

​

Isus jasno govori da je potrebno rođenje odozgo, potrebno je duhovno rođenje, rođenje od Duha Svetoga. Za istinsku promjenu i novi početak potrebno je nanovo, a ne ponovno rođenje. Ponovno rađanje, karma, reinkarnacija, to je također krug kojem Salomon suprotstavlja židovsku, biblijsku, kršćansku istinu jednog rođenja, jedne smrti i prilike nanovorođenja.

​

Isus biološkom rođenju dodaje neophodnost duhovnog nanovo rođenja koje se ne događa sakramentom, bilo bi to doista previše pojednostavljeno, već vjerom – osobnom vjerom srca u Radosnu vijest, Evanđelje Isusa Krista.

 

U trenutku ne pravoslavne, rimokatoličke, protestantske ili baptističke vjere, u trenutku osobne vjere srca u Isusa Krista događa se metanoja, obraćenje, nanovorođenje, promjena, i to ponajprije u području uma.

​

Živom vjerom u živoga Krista osoba mijenja sliku o Bogu, sebi i drugima, o svemu. Promjena se događa i u području emocija gdje se događa liječenje. I na kraju promjena se događa u području volje i izbora.

​

Duh u osobu nanovorođenjem unosi novu narav koja stremi onom što je razumno, pravedno, mudro, evanđeosko, Kristovo, sveto i zahvaća sva područja života: osobno, obiteljsko i društveno. Takve nam, ponajprije osobne, u 2017. godini promjene trebaju.

​

​

Autor: Damir Pintarić; Izvor: betanija.hr

​