BIBLIJA I ZNANOST

Za razliku od onog što ateisti i agnostici tvrde već stoljećima, čovjek ne može živjeti bez Boga. Čovjek može postojati kao smrtnik bez priznavanja Boga, ali ne i bez činjenice Boga.

Kao Stvoritelj, Bog je započeo ljudski život. Reći da čovjek može postojati odvojeno od Boga isto je što i reći da sat može postojati bez urara ili priča bez onoga tko ju priča. Svoje biće dugujemo Bogu na čiju smo sliku stvoreni (Post 1:27). Naše postojanje ovisi o Bogu, bilo da mi priznajemo Njegovo postojanje ili ne.

Kao onaj koji održava sve, Bog neprestano daje život (Ps 104:10-32). On je život (Iv 14:6) a Kristova sila održava cijelu tvorevinu (Kol 1:17). Čak i oni koji odbacuju Boga primaju svoju hranu od njega: „[On] čini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i da kiša pada pravednima i nepravednima ” (Mt 5:45). Misliti da čovjek može živjeti bez Boga isto je što i pretpostaviti da suncokret može nastaviti živjeti bez svjetla ili ruža bez vode.

Kao Spasitelj, Bog daje vječni život onima koji vjeruju. Život je u Kristu, koji je svjetlo ljudima (Iv 1:4). Isus je došao kako bismo mogli imati život „i da ga imaju u izobilju“ (Iv 10:10b). Svi koji se pouzdaju u Njega imaju obećanje da će provesti vječnost s Njim (Ivan 3:15-16). Kako bi čovjek živio, uistinu živio, mora poznavati Krista (Iv 17:3).

Bez Boga, čovjek ima samo tjelesni život. Bog je upozorio Adama i Evu da će onda kada ga budu odbacili „zacijelo… umrijeti“ (Post 2:17). Kao što znamo, uistinu nisu poslušali Božju zapovijed, ali nisu tijelom umrli toga dana, nego su umrli duhovno. Nešto u njima je umrlo – duhovni život koji su poznavali, zajedništvo s Bogom, sloboda da uživaju u Njemu, nevinost i čistoća njihovih duša – sve je to nestalo.

Adam, koji je bio stvoren za život i zajedništvo s Bogom, bio je proklet sasvim tjelesnim postojanjem. Ono što je Bog htio da ide iz praha u slavu sada će ići iz praha u prah. Baš kao Adam, čovjek bez Boga danas još uvijek funkcionira u zemaljskom postojanju. Takva osoba može izgledati sretnom; na kraju krajeva u ovome životu postoje stvari u kojima se može uživati. Međutim, čak i ti užici ne mogu se u potpunosti primiti bez odnosa s Bogom.

Neki koji odbacuju Boga žive životima razonode i veselja. Njihova tjelesna nastojanja naizgled im donose bezbrižno i zadovoljno postojanje. Biblija kaže da se u grijehu može imati određena mjera uživanja (Heb 11:25). Problem je u tome što je to privremeno: život u ovome svijetu kratko traje (Ps 90:3-12). Prije ili kasnije, hedonist, poput razmetnoga sina u usporedbi, otkriva da je svjetsko uživanje neodrživo (Lk 15:13-15).

Međutim, nisu svi koji odbace Boga lovci na isprazna zadovoljstva. Mnogi nespašeni ljudi žive discipliniranim, trezvenim, pa čak i sretnim i ispunjenim životima. Biblija predstavlja određena moralna načela koji svima u svijetu mogu pomoći – vjernost, poštenje, uzdržljivost itd. Međutim, ponovno, bez Boga čovjek ima samo ovaj svijet. Proći glatko u ovome svijetu nije jamstvo da smo spremni za život poslije. Vidite usporedbu o bogatom poljoprivredniku u Luki 12:16-21 i Isusov razgovor s bogatim (ali veoma moralnim) mladićem u Mateju 19:16-23.

Bez Boga, čovjek nije ispunjen, čak ni u ovom smrtnom životu. Čovjek nije u miru s bližnjima zato što nije u miru sa samim sobom. Čovjek je nespokojan u sebi zato što nema mir s Bogom. Traženje zadovoljstva radi znak je unutarnjeg nemira. Lovci na zadovoljstvo u povijesti su iznova i iznova shvaćali da kratkotrajne životne razonode vode u dublje očajanje. Trajnog osjećaja da „nešto nije u redu“ teško je se riješiti. Kralj Salomon išao je za svime što je ovaj svijet mogao ponuditi, a svoje je osjećaje zabilježio u knjizi Propovjednika.

Salomon je shvatio da je znanje, samo po sebi, uzaludno (Prop 1:12-18). Shvatio je da su uživanja i bogatstvo uzaludni (2:1-11), da je materijalizam ludost (2:12-23) te da je bogatstvo nestalno (pogl. 6). Salomon zaključuje da je život dar od Boga (3:12-13) te da je jedini mudar način življenja život u strahu od Boga: „Čujmo svemu završnu riječ: 'Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer to je sav čovjek.' Jer sva će skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud“ (12:13-14).

Drugim riječima, život nema samo tjelesnu dimenziju. Isus to naglašava kada kaže: „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih“ (Mt 4:4). Na životu nas ne drži kruh (tjelesno), nego Božja riječ (duhovno). Beskorisno nam je tražiti u sebi lijek za svoje jade. Čovjek ispunjenje i život može naći samo ako prizna Boga.

Bez Boga, čovjekova je sudbina pakao. Čovjek bez Boga je duhovno mrtav; kada završi tjelesni život susreće se s vječnim odvojenjem od Boga. U Isusovoj priči o bogatom čovjeku i Lazaru (Lk 16:19-31), bogataš živi ugodnim životom bez ikakve misli o Bogu, dok Lazar pati cijeloga života, ali poznaje Boga. Tek nakon smrti oba čovjeka u potpunosti shvaćaju ozbiljnost izbora koje su donosili u životu. Bogataš je prekasno uvidio da je život puno više od trčanja za bogatstvom. U međuvremenu, Lazar je primio utjehu u raju. Za oba čovjeka, kratko trajanje njihova zemaljskog postojanja blijedi u usporedbi s trajnim stanjem njihovih duša.

Čovjek je jedinstveno stvorenje. Bog je u naša srca stavio osjećaj za vječnost (Prop 3:11), a taj osjećaj bezvremene sudbine može pronaći ispunjenje samo u Bogu.

 

 

Izvor: gotquestions.org