BIBLIJA I ZNANOST

Što god nam budućnost sprema, moguće je biti spokojan te ne biti zabrinut i opterećen tjeskobom.

 

Postoji li mjesto na kojem možemo potražiti stabilnost unatoč bilo čemu što se događa u svijetu ili u našem životu? Možemo li s nadom gledati na budućnost, unatoč onome što nam se događa u životu i u svijetu oko nas? Ovih dana mnogi uviđaju da je Bog vrijednost koja je konstantna. Svijet oko nas stalno se mijenja, ali Bog se ne mijenja. On je stalan i pouzdan. On govori: „Ima li Boga osim mene? Ima li Stijene? Ja ne znam!“ (Izaija 44,8 i Malahija 3,6). Bog je uvijek tu. Možemo računati na njega. On je isti „jučer i danas isti je – uvijeke“ (Hebrejima 13,8). Bog nam se može objaviti i pružiti nam spokojstvo uma, smirujući naša srca.

​

Je li moguće biti spokojan?

​

Heather, studentica koja je nedavno diplomirala na Sveučilištu Stanford, izjavila je: „Život u stvarnom odnosu s Bogom jest predivna svakodnevna realnost. To je 'kozmičko zajedništvo' koje ne bih dala ni za što na svijetu. Bog me toliko duboko poznaje i voli da se jedino mogu nadati da ću to znati kvalitetno izreći“.

​

Kad je student Steve Sawyer, koji je obolio od hemofilije, doznao da je dobio HIV putem transfuzije zaraženom krvlju, počeo je tragati za stabilnošću. Isprva je bio vrlo očajan. Okrivljavao je Boga. Nakon nekog vremena predao je svoj život Bogu. Rezultat: Steve je proveo preostalih nekoliko godina svog života putujući po brojnim sveučilištima (trpeći veliku bol) kako bi govorio drugim studentima o tome kako mogu poznavati Boga i doživjeti mir koji je i on doživio kad je upoznao Boga. Bog je rekao: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. U svijetu imate muku, ali hrabri budite - ja sam pobijedio svijet!“ (Ivan 14,27 i 16,33).

​

Poput Stevea, i mnogi dugi ljudi otkrili su da, što god se dogodilo u životu, nije kraj svijeta, jer ovaj svijet nije kraj.

 

Bog rovova

​

Istina, mnogi će potražiti Boga tek kad im postane jako teško u životu. Jedan vojni kapelan iz Drugog svjetskog rata rekao je: „U rovovima nema ateista“. Kad je u životu lako, ljudi ne osjećaju potrebu za Bogom. Međutim, to se obično mijenja kad naiđu nevolje, kad shvatimo da smo u rovovima.

​

Caryn, studentica iz Virginije, ovako objašnjava svoj put ka Bogu: „Smatrala sam se kršćankom zato što sam nedjeljom odlazila u crkvu, ali nisam imala pojma tko je Bog. Moja apsolventska godina uglavnom je bila poput prethodne tri godine. Uglavnom sam se opijala, uživala lake droge i tražila načine da navedem druge da me vole. U dubini duše sam umirala i nisam imala nadzora nad svojim životom. Tek kad sam shvatila koliko žarko želim okončati svoj život, znala sam da moram naći neku nadu. Tada sam pozvala Boga u svoj život. On mi je pružio ljubav, sigurnost, oproštenje, potporu, utjehu, prihvaćanje i smisao života. On je moja snaga, i da nije bilo njega, ja danas ne bih bila ovdje.“

 

Tko zna što donosi budućnost? Mnogi studenti se osjećaju kao da su u rovovima. Život može biti bitka. Naš mir može biti narušen. Kad smo u škripcu, vrlo često počinjemo zazivati Boga. To je u redu, jer Bog – naša konstanta – jest ovdje i zapravo želi da ga uključimo u svoj život. On nam govori: „Ja, ja sam Jahve, osim mene nema spasitelja... Obratite se k meni da se spasite... jer ja sam Bog i nema drugoga!“ (Izaija 43,11 i Izaija 45,22).

​

Da, možda se na Boga gleda kao na „štaku“, ali on je ipak jedini koji to zaista može biti.

​

Nevidljivi rovovi

​

Međutim, drugi ljudi traže Boga onda kad im je dobro. John, student iz Texasa, objašnjava: „Do svoje apsolventske godine već sam postigao sve ono za što su mi ljudi govorili da će me učiniti zadovoljnim: vodio sam nekoliko organizacija na kampusu, partijao sam, imao sam dobre ocjene, izlazio sam s djevojkama koje su me privlačile. Sve što sam htio učiniti i postići na fakultetu već sam postigao, ali ipak nisam bio zadovoljan. Nešto mi je još uvijek nedostajalo, a nisam se imao kome obratiti. Naravno, nitko nije znao da mi je tako, jer to nisam pokazivao.“

​

Čak i kad sve ide kako treba, život može biti poput rova, unutarnjeg rova kojeg oči ne vide, ali srce osjeća. Becky, studentica iz Illinoisa, ovako je to opisala: „Koliko ste puta pomislili, kad biste samo imali onaj komad odjeće, ili onog dečka, ili kad biste posjetili to i to mjesto, da bi vaš život bio potpun i ispunjen? I koliko često ste kupili tu majicu, izašli s tim dečkom ili posjetili to mjesto, a ostali ste još prazniji nego prije?“

​

Ne trebaju nam promašaji i tragedije da bismo se osjećali kao u rovovima. Vrlo često nemamo spokoja zato što je Bog odsutan iz našeg života. Becky govori o tome kako je upoznala Boga: „Otada je moj život ispunjen teškoćama i promjenama, ali sve što činim sad ima drugačiji smisao, jer znam da je vječni Bog, pun ljubavi, na mojoj strani. Vjerujem da nema toga što Bog i ja ne možemo zajedno riješiti – a što se tiče zadovoljstva koje sam toliko dugo tražila, sada sam ga konačno pronašla.“

​

Kad je Bog uključen u naš život, možemo biti na miru. Što bolje upoznajemo Boga i slušamo njegove riječi iz Biblije, on nam donosi spokoj u život zato što ga poznajemo. Gledat ćemo na život s njegovog stajališta, svjesni njegove vjernosti i sposobnosti da se brine o nama. Što god nas čekalo u budućnosti, možemo se pouzdati u Boga, našu konstantu. On čeka da se dokaže, ako mu se obratimo i potražimo ga.

​

Istinski spokoj uma – graditi na stijeni

​

Gradite li svoj život na nečemu? Vjerovali ili ne, svatko gradi na nečemu. Svatko od nas ima neki temelj na kojem počiva njegova nada i vjera. Možda smo to mi sami, jer mislimo da ćemo, ako se dovoljno potrudimo, biti uspješni u životu. Možda je to način života, jer mislimo da će nam biti divno u životu ako samo zaradimo dovoljno novca. Možda je to neko razdoblje, jer mislimo da će se sve promijeniti u budućnosti.

​

Bog na to gleda drugačije. Bog nam poručuje da je rizično polagati svoju nadu i vjeru u sebe, u druge ljude ili u bilo što drugo što svijet nudi. On želi da se pouzdamo u njega. Bog nam poručuje: „Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer - utemeljena je na stijeni. Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, zapušu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika“ (Matej 7,24-27).

​

Kad dođu katastrofe, mudro je uključiti Boga u svoj život. Međutim, Bog želi da živimo obilnijim životom unatoč svim okolnostima. On želi pozitivno utjecati na svako područje vašeg života. Kad se oslanjamo na njega i njegove riječi, tada gradimo na Stijeni.

​

Krajnji spokoj

​

Neki ljudi se osjećaju sigurno zato što su djeca milijunaša ili zato što znaju da mogu imati dobre ocjene. Poznavanje Boga pruža nam još veću sigurnost.

​

Bog je moćan. Za razliku od nas, Bog zna što će se dogoditi sutra, sljedećeg tjedna, sljedeće godine, sljedećeg desetljeća. On nam govori: „Ja sam (...) Bog, nitko mi sličan nije! Onaj sam koji od početka svršetak otkriva“ (Izaija 46,9-10). On zna što će se dogoditi u budućnosti. Što je još bitnije, on zna što se dogoditi u vašem životu i bit će uz vas kad se to dogodi - ako ste ga uključili u svoj život. Bog nam poručuje da je on naš „zaklon i utvrda, pomoćnik spreman u nevolji“ (Psalam 46,1). Međutim, mi se moramo potruditi da ga potražimo. Bog nam poručuje: „Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti svim srcem svojim“ (Jeremija 29,13).

​

To ne znači da oni koji poznaju Boga neće imati problema. Imat će ih. Ako naša zemlja doživi vojni napad, ekološku ili ekonomsku katastrofu, patit će i oni koji poznaju Boga. Međutim, Božja prisutnost pruža nam mir i snagu. Jedan sljedbenik Isusa Krista rekao je: „U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući; progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni“ (2. Korinćanima 4,8-9). Stvarnost nam govori da ćemo imati problema. Međutim, ako se suočimo s njima uz Božju pomoć, tada se možemo postaviti drugačije, snagom koja nije naša. Pred Bogom nijedan problem nije nepremostiv. On je veći od svih problema koji nas mogu snaći, i ne moramo se sami nositi s njima.

​

Bogu je stalo. Božju snagu, koja je vidljiva u našem životu, prati i njegova duboka ljubav. Budućnost nam može donijeti svjetski mir kakav još nismo vidjeli, ili nam može donijeti još više međunacionalne mržnje i nasilja, još više rastava braka i drugih životnih problema. Kako god bilo, nitko nas neće voljeti onoliko koliko nas Bog voli. Nikome nećemo biti onoliko važni koliko smo važni Bogu. Njegova nam riječ govori: „Jahve je dobar onima koji se u njeg' uzdaju, on je okrilje u dan nevolje, poznaje one koji se njemu utječu“ (Nahum 1,7). „Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas“ (1. Petrova 5,7). I još: „Pravedan si, Jahve, na svim putovima svojim i svet u svim svojim djelima. Blizu je Jahve svima koji ga prizivlju, svima koji ga zazivaju iskreno. On ispunja želje štovatelja svojih, sluša njihove vapaje i spasava ih“ (Psalam 145,17-19).

​

Isus Krist je svojim sljedbenicima uputio ove utješne riječi: „Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se dakle! Vredniji ste nego mnogo vrabaca“ (Matej 10,29-31). Ako se obratite Bogu, on će brinuti o vama kao nitko drugi na način na koji to nitko drugi ne može.

​

Spokoj uma uz Božju pomoć

​

Ne znamo što nam budućnost donosi. Ako naiđu nevolje, Bog će biti uz nas. Ako dođu lijepi dani, i dalje trebamo Boga da ispuni prazninu koja je u nama i pruži smisao našem životu.

​

Što je u konačnici najvažnije? Najvažnije je da ne budemo odvojeni od Boga. Kako možemo upoznati Boga? Poznaje li on nas? Jesmo li ga isključili iz svog života? Ili smo ga pozvali u svoj život? Kad poznajemo Boga, on mijenja naš pogled na stvari i pruža nam nadu. Ako poznajemo Boga, možemo biti spokojni unatoč svemu.

​

Zašto je važno da Bog bude u središtu našeg života? Zato što ne možemo imati stvarni mir niti nadu ako ga ne poznajemo. On je Bog, a mi nismo. On ne ovisi o nama, nego mi trebamo ovisiti o njemu. On nas je stvorio tako da ga trebamo. Možemo nastojati živjeti bez njega, ali bit će to uzalud.

​

Bog želi da ga tražimo. Želi da ga poznajemo i uključimo ga u svoj život. Međutim, postoji jedan problem: mi smo ga isključili iz svog života. Biblija ovako govori o tome: „Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju“ (Izaija 53,6a). Svi mi pokušavamo živjeti bez Boga. To je ono što Biblija naziva „grijehom“.

​

Heather, koju smo već ranije spomenuli, ovako govori o grijehu: „Kad sam se upisala na Stanford, nisam bila kršćanka. Cijeli svijet mi je bio pod nogama, čekajući da donesem revoluciju. Odlazila sam na političke sastanke, pohađala predavanja o rasizmu i socijalnoj pravdi te sam se uključila u društveni rad. Vjerovala sam da imam moć promijeniti svijet. Držala sam instrukcije siromašnim osnovnoškolcima, vodila sam klub za dnevne aktivnosti u skloništu za beskućnike, prikupljala sam ostatke hrane za gladne. Pa ipak, što sam se više trudila promijeniti svijet, bila sam sve frustriranija. Suočavala sam se s birokracijom, apatijom i... grijehom. Počela sam misliti da ljudsku narav možda treba iz temelja promijeniti.“

​

Spokoj uma = mir s Bogom

​

To što se vremena mijenjaju i što tehnologija napreduje nije od bitnog značaja u globalu. Zašto? Zato što je naš osnovni problem u tome što smo se udaljili od Boga. Naši najveći problemi nisu fizičke, nego duhovne naravi. Bog to zna, i zato je našao rješenje za našu odvojenost od njega. Našao je način kako mu se možemo vratiti – to je po Isusu Kristu.

​

Biblija nam govori: „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni“ (Ivan 3,16). Isus Krist je razapet (to je bila drevna metoda pogubljenja) zbog naših grijeha, umjesto nas. Umro je, pokopan je, a zatim je uskrsnuo. Zbog njegove požrtvovne smrti mi možemo poznavati Boga: „A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime“ (Ivan 1,12).

​

Vrlo je jednostavno: Bog želi ostvariti savršeno zajedništvo s nama i to je omogućio po Isusu. Na nama je da tražimo Boga i zazovemo ga. To se u prvom redu radi kroz molitvu. Molitva je iskreni razgovor s Bogom. Već sada možemo zazvati Boga i iskreno mu reći nešto poput ovoga: „Bože, želim te poznavati. Dosad te nisam puštao u svoj život, ali želim to promijeniti. Želim prihvatiti tvoje rješenje za moju odvojenost od tebe. Na temelju Isusove smrti prihvaćam oproštenje i život u miru s tobom. Želim da od danas ti sudjeluješ u mom životu“.

​

Jeste li iskreno pozvali Boga u svoj život? Samo vi i on to možete sa sigurnošću znati. Ako ste to učinili, čekaju vas divne stvari. Bog je obećao da ćete u ovom životu biti zadovoljniji zato što ga poznajete (Ivan 10,10). Obećao je da će se nastaniti u vama (Ivan 14,23). I dat će vam vječni život (1. Ivanova 5,11-13).

​

Evo što je studentica iz Nove Engleske rekla o Bogu: „Moja majka i otac razveli su se kad sam bila vrlo mala i kad mi nije bilo jasno što se događa. Znala sam samo da moj otac više nije došao kući. Kad sam jednom bila u posjetu kod bake, upitala sam je zašto me je tata tako povrijedio, a zatim nestao. Baka me je zagrlila i rekla mi da postoji netko tko me nikad neće napustiti i da je taj netko – Isus. Pročitala mi je stihove iz Poslanice Hebrejima 13,5 i Psalma 68,5, gdje piše: „Ne, neću te zapustiti i neću te ostaviti“, i: „Otac sirota, branitelj udovica, Bog je.“ Bilo mi je vrlo drago što Bog želi biti moj Otac.

​

Što god se događalo u svijetu, možemo biti spokojni kad znamo da je Bog uz nas. Što god nas čekalo u budućnosti, Bog može biti naša konstanta.

​

​

Izvor: vrlovazno.com

​