BIBLIJA I ZNANOST

Svi smo čuli za „karike koje nedostaju“ – čime se misli na rasu poput ljudi koji su bili slični nama, ali ne toliko inteligentni niti vješti. Iako postoje razlike među ljudima, jedina važna razlika nema nikakve veze s oblikom tijela, inteligencijom ili vještinama.

​

Kada mnogi ljudi čuju pojam pećinski ljudi, pomisle na primitivan izgled, dlakave (čak i majmunolike) divljake koji žive u pećinama. Tako ih se najčešće prikazuje na izložbama u sekularnim muzejima ilustrirajući navodne pretke ili drevne rođake čovjeka. Na primjer, neandertalca se često prikazuje na ovaj način.

​

Zbog ove evolucijske vrste propagande, mnogi ljudi su zbunjeni u vezi pećinskih ljudi. Međutim, postoji vrlo jednostavna definicija za taj pojam: „Pećinski ljudi“ su ljudi koji žive (ili su živjeli) u pećinama!

​

Nakon Noina potopa, osam ljudi je izašlo s arke; a od Noina tri sina i njihovih žena došli su svi ljudi koji žive na ovoj zemlji. Rodoslovlje u Postanku vrlo jasno kaže da tih osam ljudi potječe od prvog para, Adama i Eve. To znači da je svaka osoba koja je ikada živjela rođak svih drugih. Svi smo članovi jedne ljudske rase – Adamove rase.

 

Sada razmislite o tome što se dogodilo u vrijeme Potopa. Ogromna količina tehnologije bila je izgubljena. Osim onoga što je Noa uzeo sa sobom na arku, pretpotopna svjetovna tehnologija, arhitektura i ostale struke bile su potpuno uništene.

​

Potrebno je vrijeme da ljudi vrate znanje i obnove tehnologiju kakva je bila prije Potopa. Primjerice, Biblija nam kaže da je Noa u početku živio u šatoru (Postanak 9,21).

​

Kako je vrijeme prolazilo i populacija na zemlji rasla, možda su neki ljudi izradili kuće od kamena. Neki su možda uzeli dijelove Noine arke kako bi izgradili drvene konstrukcije za život. Drugi su možda pronašli ili iskopali jame da bi u njima živjeli.

​

Kroz povijest, ljudi su živjeli u različitim vrstama građevina, ovisno o raspoloživim prirodnim resursima, talentima pojedinaca i količini akumuliranog znanja za tehnološki napredak.

​

Zbog indoktrinacije evolucijskim vjerovanjima, ljudi vjeruju da je čovjek evoluirao od blata, te prvo naučio roktati, a onda na kraju govoriti. Zatim je razvio kamene alate koji su postupno postajali sve sofisticiraniji kako je čovjek navodno evoluirao.

​

Međutim, iz biblijske perspektive, čovjek je bio vrlo inteligentan od samog početka. Adamovi neposredni potomci ubrzo su izumili glazbene instrumente i radili s mesingom. Nema sumnje da su Noa i njegova obitelj započeli s obnovom neke od tehnologija izgubljene u Potopu. S protekom vremena, njihovi su potomci razvijali nove tehnologije kako se znanje o elementima i zakonima prirode povećavalo.

​

Neki su se ljudi (poput skupine koju zovemo neandertalci) vjerojatno izolirali od ostalih ljudi. Živjeli su u pećinama, izumili glazbene instrumente, izrađivali nakit i pokapali svoje mrtve. Da, bili su „pećinski ljudi“, ali bili su naši rođaci – Noini potomci.

​

Zasigurno su imali neke vanjske značajke zbog kojih su izgledali malo drugačije od današnjih ljudi, ali i dalje su bili članovi ljudske rase. Možda su izgledali malo drugačije izvana, isto kao što australski Aboridžini izgledaju drugačije od sjeverno-kanadskih Eskima, ali njihova genetika jasno pokazuje da su svi članovi ljudske rase.

​

To nas dovodi do najvažnije točke. U 2000. godini, Human Genome Project (međunarodni projekt za proučavanje genetskog materijala svih živih bića) objavio je svijetu da svi ljudi biološki pripadaju jednoj rasi. Iako ljudi na vrhu ovog projekta to nisu priznali, ali samo su potvrdili Bibliju – da su svi ljudi potomci Adama i Eve i da svi pripadaju jednoj biološkoj rasi.

​

Dakle, zbog ove neizmjerne raznolikosti koju je Bog stavio u genom svake vrste stvorenja, uključujući ljude, postoje ogromne mogućnosti za razlike „izvana“ – npr. fizičke osobine. Nažalost, mnogi ljudi vide ove vanjske razlike kao velike i važne – a u realnosti te razlike samo odražavaju razlike koje je Bog stavio u gene svakog tipa stvorenja.

 

Ipak, ljudi se razlikuju iznutra, a to je od velike važnosti. Zapravo, postoje samo dvije „rase“ ljudi! Samo jedna rasa u biološkom smislu, ali dvije rase u duhovnom smislu. Ili ste za Krista ili ste protiv Njega (Matej 12,30); ili hodate u svjetlu ili u mraku (1. Ivanova 1,5).

​

Biblija jasno pokazuje da se dvije duhovne „rase“ u konačnici mogu razlikovati samo po onome što je unutra.

 

U 1. Samuelovoj čitamo izvještaj o Samuelu koji ide pomazati kralja. Nije znao da je Bog odabrao Davida. Iz teksta, dobivamo dojam da je Samuel vidio jednog od Davidove braće i bio uvjeren da će on biti kralj zbog njegovih fizičkih karakteristika. Međutim, to nije bio slučaj.

​

U 1. Samuelovoj 16,7 čitamo: „Ali Gospod reče Samuelu: Ne gledaj na njegov izgled ni na njegov visok stas, jer sam ga odbacio. Ta Gospod ne gleda kao što gleda čovjek; jer čovjek gleda na oči, a Gospod gleda na srce.“

​

To nas sve podsjeća da nije važno ono što je izvana, već stanje vašeg srca.

​

Lako nam se kao ljudima usredotočiti na ono izvana kada gledamo osobu – njihove fizičke karakteristike, njihovu odjeću, njihov način života – ali Bog nas podsjeća da je najvažnije ono iznutra.

​

Kada pomislimo na sve ono u vezi Velikog poslanja: „Idite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svakome stvorenju“ (Marko 16,15), trebamo se sjetiti da se spasonosna sila Evanđelja odnosi na sve naše rođake – svako ljudsko biće.

 

Dakle, bilo da žive u stanovima u New Yorku ili pećinama u Coober Pedy (pravi pećinski ljudi koji imaju televizore) u Australiji, ili u pećinama u Francuskoj, ili ledenim kućama na Arktiku – svi ljudi su potomci Adama i stoga grešnici u potrebi za spasenjem.

​

Sljedeći put kad čujemo pojam pećinski ljudi, drugačije će zvučati ako uzmemo u obzir činjenicu da su svi ljudi naši rođaci. Kakav samo podsjetnik da su svi ljudi, bez obzira gdje žive ili kako izgledaju, naši rođaci!

 

Svi imaju problem srca (grijeh) kojeg treba riješiti. Iz onoga što znamo o mnogim prošlim kulturama (uključujući mnogim pećinskim ljudima), čini se da se mnogi nisu bavili sa svojim problemom srca, i stoga su umrli kao članovi pogrešne duhovne rase.

​

Neka to podsjeća nas, kršćane, da trebamo dati sve od sebe kako bismo poslušali zapovijed o Velikom poslanju te da dobra vijest Evanđelja dopre do svakog ljudskog bića. U ljubavi trebamo izazvati druge da se suoče sa svojim problemom srca i postanu članovi duhovne rase Gospodina Isusa.

​

​

Autor: Ken Ham; Izvor: answersingenesis.org

​