BIBLIJA I ZNANOST

Je li racionalna pozicija vjerovati da postoji svemoćni Bog koji je stvorio svijet i dao nam svrhu? Ovo pitanje je postalo tema mnogih rasprava tijekom godina. Jedan od razloga jest taj što odgovor ima vječni značaj. „Postojanje osobnog, moralnog Boga jest temelj svega što kršćani vjeruju.“[1] Bez Boga kao temelja kršćanstvo bi se raspalo. Bez Boga čovjek bi bio samo slučajnost; rezultat materije koja se spojila i koja se mijenja kroz vrijeme. To bi stvorilo nasumična, slučajna bića i ništa ne bi imalo smisla, vrijednost ili svrhu.[2] Međutim, s Bogom imamo smisao, vrijednost i svrhu, kao i odgovore na mnoga pitanja. No, je li to racionalna pozicija?

 

Umjesto da gledamo na osobne sklonosti i nesklonosti, trebamo objektivne argumente temeljene na logici koji će nam pomoći da razumijemo je li vjera u Boga racionalna. Samo reći „osjećam“ ili „mislim“ nije dovoljno. Postoje četiri osnovna argumenta koja se godinama koriste kako bi se dokazalo da Bog postoji, od kojih ćemo ovdje iznijeti tri. To su argumenti iz stvaranja (kozmološki), dizajna (teleološki) i moralnog zakona (aksiološki). S tim argumentima bismo trebali biti u stanju dati logičan i objektivan pristup tome je li Božja egzistencija racionalna.

 

1. Argument koji se temelji na stvaranju

 

Prvi argument dolazi od stvaranja i naziva se kalam kozmološki argument. Argument kaže da sve što ima početak postojanja ima i uzrok. Svemir ima početak; stoga, svemir ima uzrok. Prva se premisa pokazuje istinitom, jer je jasno da sve što ima početak postojanja ima uzrok. Ne vidimo nastanak stvari svakog dana. Jeste li u stanju dati primjer ičega što je postalo ni iz čega i bez razloga? Drugu premisu koja navodi da je svemir imao početak podupiru filozofija i znanost. Znanost i filozofija nam daju snažan dokaz da svemir ne može biti vječan i mora imati početnu točku. Jedan znanstveni primjer jest drugi zakon termodinamike. On navodi da se iskoristiva energija u svemiru stalno troši. „Ako se energija svemira stalno troši, i ako svemir postoji beskrajno dugo, onda bi odavno ostao bez energije.“[3] Na temelju prve dvije premise slijedi zaključak da svemir ima uzrok. Bez obzira što je bio taj prvi uzrok, on je morao biti bezprostorni, bezvremenski, neuzrokovani, svemoćni i nematerijalni. To puno liči na Boga.

 

2. Argument koji se temelji na dizajnu

 

Kozmološki argument otvara vrata za racionalno vjerovanje u Boga, a kada se tome doda drugi argument, to jača naš razlog za racionalnu vjeru u Boga. Drugi argument, poznat kao teleološki argument, temelji se na dizajnu. Ovaj argument se bavi prisutnošću reda u svemiru. Ovaj red se može objasniti bilo znanstvenim zakonima ili osobnim objašnjenjima.[4] Znanstveni zakoni objašnjavaju pojmove poput zakona gravitacije ili zakona gibanja. Osobna objašnjenja opisuju pojmove poput sposobnosti, namjere ili reda. Na primjer, ne postoji znanstveni zakon koji objašnjava zašto se vaš telefon nalazi pokraj računala. Samo osoba koja je stavila telefon tamo može objasniti zašto je to učinila.

 

Jednu stvar koju nam svi ti znanstveni zakoni i osobna objašnjenja pokazuju jest to da postoji red u svemiru. Svemir je toliko fino podešen da bi i najmanja promjena stvorila katastrofu. Znanost je ovu osjetljivu ravnotežu otkrila u posljednjih 25-30 godina.[5] Na primjer, ako bi se masa protona samo malo promijenila, ne bi bilo mogućnosti za život. Ovi brojevi su tako fino podešeni da mora postojati inteligentni dizajner. Na isti način na koji zgrada ima svog arhitekta, slika svog slikara, računalni program svog programera i kod svog kodera, svemir mora imati inteligentnog dizajnera da bi objasnio svoj red i kompleksnost.

 

Jedan znanstveni pronalazak koji je izazvao probleme za mnoge ateiste jest postojanje informacija koje su pohranjene u DNK. „Čak i ateist Richard Dawkins, u svojoj knjizi Blind Watchmaker, priznaje da su DNK informacije u jednostaničnim organizmima jednake količini koja stane u tisuću svezaka enciklopedije!“[6] Teško je vjerovati da bi netko naišao na tisuću svezaka enciklopedije i mislio da su se pojavile bez ikakvog uzroka, iz čiste slučajnosti. Jedan znanstvenik je izračunao da su izgledi da se ovaj tip jednostaničnog organizma formira slučajno jednaki 1 naprama 10 na 40.000, i da je beskrajno kompleksnije da se ljudsko biće pojavi slučajno.[7] Sve to pokazuje da znanost ne opovrgava postojanje Boga, već da je racionalno objašnjenje da mora postojati inteligentno biće koje je stvorilo i dizajniralo složeno sastavljenu DNK.

 

3. Argument koji se temelji na moralnim vrijednostima

 

Vidjeli smo potrebu za uzrokom i inteligentnim dizajnerom, stoga ćemo sada vidjeti je li nam potreban davatelj moralnog zakona. Prvo što trebamo uvidjeti jest to da stvarno postoji ono što je ispravno i pogrešno i da svi očekuju od drugih da slijede taj moralni kod. Ovi objektivni moralni zakoni nam ne pokazuju ono što jest, već ono što bi trebalo biti.[8] Osim ako ste u poziciji autoriteta, ne možete reći nekome da treba činiti nešto. Možete jedino reći da mislite da bi trebali ili da mislite da bi bilo bolje, ali to se onda pretvara u subjektivnu moralnost. Kako bi postojale objektivne moralne vrijednosti za sve ljude u sva vremena, trebamo nekoga u objektivnoj poziciji autoriteta. Čak ni vlasti ne mogu biti toliko autoritativne, jer bi onda svaka vlast stvorila vlastitu moralnost i sve bi opet postalo subjektivno. Jedini način da se objasne objektivni moralni zakoni jest da imamo onoga koji daje objektivni moralni zakon, Boga.

 

Također je zanimljiva činjenica ta da kada bismo zanijekali moralne apsolute, morali bismo napraviti apsolutno poricanje.[9] Vrlo je teško, a ponekad čak i nemoguće, držati se toga da ne postoji objektivni moral. Čim netko učini nešto što vam se ne sviđa i kažete mu da to nije trebao učiniti, dajete moralnu izjavu. Tvrdite da postoji objektivni moral i da ga trebamo poštivati. Svaki put kad netko tvrdi da postoji zlo u svijetu ili da je svijet nepravedan, potvrđuje objektivnu moralnost. Dakle, ustvari, pokušaj da se poriče postojanje Boga pomoću zla u svijetu zapravo potvrđuje njegovo postojanje. Bez Boga ne bi postojalo ono što je ispravno ili pogrešno, samo različite odluke. Lako je zagovarati relativizam i reći da ne postoje objektivni moralni zakoni, ali je gotovo nemoguće to i živjeti. „Moralni ateist je kao netko tko sjedi na večeri i ne vjeruje u poljoprivrednike, rančere, ribare ili kuhare. Vjeruje da se hrana samo pojavila, bez objašnjenja i bez dostatnog uzroka.“[10]

 

Ova tri argumenta zajedno nam pokazuju da imamo potrebu za uzrokom, inteligentnim dizajnerom i davateljem moralnog zakona. Nije moguće da je naš svemir počeo postojati, da je kompleksno dizajniran i da ima objektivne moralne zakone bez Boga. Ovi znanstveni i filozofski argumenti daju vrlo snažan razlog da je vjera u Boga racionalna pozicija. Izgledi da imamo sve što imamo bez Boga bili bi preveliki za izračunati. Čak i kad bi život bio moguć, bez Boga bi bio besmislen. Najbolje objašnjenje za sve dokaze koje imamo jest to da stvarno postoji Bog i stoga je racionalna pozicija vjerovati da Bog postoji.

 

Autor: Ryan Pauly; Izvor: crossexamined.org/coffeehousequestions.com

 

[1] Norman Geisler, When Skeptics Ask (Grand Rapids: Baker Books, 2013) 9

[2] William Lane Craig. “The Absurdity of Life Without God.” Lecture

[3] J.P. Moreland, “Arguments for the existence of God.” Lecture

[4] J.P. Moreland, “Arguments for the Existence of God.” Lecture

[5] J.P. Moreland, “Arguments for the Existence of God.” Lecture

[6] Geisler 15

[7] Geisler 16

[8] Geisler 16

[9] Geisler 287

[10] Francis J. Beckwith and Gregory Koukl, Relativism (Grand Rapids: Baker Books, 1998) 168