BIBLIJA I ZNANOST

Biste li dozvolili tinejdžeru da na vama izvodi operaciju mozga? Biste li ušli u kombi nekoga koga ne poznajete u mračnoj uličici u New Yorku? Hoćete li poslati novac Nigerijcima koji vam obećavaju zaradu ako im date podatke o kreditnoj kartici putem elektroničke pošte? Zašto ne? Kršćanin ste, zar ne? Zar nemate vjere?

 

Znam što mislite. Naravno da imam vjere, ali nisam glup. Moja vjera nije…slijepa. Ipak je to način na koji kultura razumijeva taj pojam. „Vjerni“, odnosno „oni koji imaju vjeru“ jest jezični kod za ljude koji vjeruju u ono što je suprotno od razuma. Koristite vjeru kako bi ojačali uvjerenje u nešto za što nedostaju dokazi (ili kada su dokazi protiv toga).

 

Ateistički heroj, Richard Dawkins, definira vjeru na isti način. On piše: „Vjera je veliko opravdanje, veliki izgovor da se izbjegne potreba za razmišljanjem i procjenom dokaza. Vjera je vjerovanje unatoč dokazima, ili je čak prisutna zbog nedostatka dokaza.“

 

Čudno, na isti način mnogi vjernici shvaćaju vjeru. Svodi se na nadu ili razmišljanje u skladu sa željama. Misli se da su vjera i razum u suprotnosti. Što više razuma imate, manje je prostora za vjeru.

 

No, ova definicija je Bibliji strana. Grčka riječ za vjeru, pistis, izvedena je iz glagola pisteuo, što znači „uvjeriti argumentima“. Hebrejima 11,1 objašnjava da je vjera: „osnova onoga čemu se nadamo, dokaz stvarnosti kojih ne vidimo.“ Neki prijevodi umjesto „uvjerenje“ kažu „dokaz“. Vjera je, dakle, biti uvjeren da je ono što ne možemo vidjeti (npr. Boga, nebo, uskrsnuće itd.) stvarno.

 

Riječ „vjera“ tako se često pogrešno tumači da ju izbjegavam koristiti u većini razgovora. Umjesto nje koristim drugu riječ: pouzdanje. Ova riječ bolje karakterizira biblijsku upotrebu vjere i uz nju se ne vezuje ista vrsta zlouporabe.

 

Dakle, biblijska vjera nije slijepa, već funkcionira na isti način kao i pouzdanje. Ne vjerujete slijepo ljudima. Moraju zaslužiti vaše povjerenje. Pouzdajete se u ljude za koje imate dobre razloge da im vjerujete.

 

Isto tako, biblijska vjera nije u suprotnosti s razumom. Ona je u skladu s razumom. Stavljate svoje pouzdanje (vjeru) u ono za što imate dobre razloge za vjerovanje da je istina.

 

To nije samo moja procjena. To je također Božje razumijevanje. On uvijek iznova podsjeća Izraelce zašto mu mogu vjerovati (pouzdati se u Njega). Bog je Onaj koji ih je izbavio iz ropstva. „Ja sam Gospod, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva“ (Izlazak 20,2). Ovo Bog stalno ponavlja (Iz 13,3.14; 33,1; Lev 25,38; Pnz 5,6; 6,12 itd.). To je razlog zašto Židovi mogu staviti svoje pouzdanje – staviti svoju vjeru – u Boga.

 

Isus se također koristio ovim razumijevanjem vjere. Ivan je u svom Evanđelju napisao 21 poglavlje o Isusu, od kojih mnoga bilježe nadnaravna djela. Zašto? On objašnjava: „A ovi su zapisani da uzvjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, te da vjerujući imate život u imenu njegovu“ (Ivan 20,31). Drugim riječima, možete se pouzdati u Krista, jer su Njegova čudesna djela dokaz Njegovih tvrdnji i vjerodostojnosti.

 

Jedna od mojih omiljenih priča o Isusu jest ona kada su uzetoga spustili kroz krov kuće (Marko 2,1-12). Isus kaže tom čovjeku: „oprošteni su ti grijesi tvoji“. Znajući da farizeji vjeruju kako samo Bog može opraštati grijeh, Isus pita: „Što je lakše? Reći uzetomu: ‘Oprošteni su ti grijesi’ — ili reći: ‘Ustani, i uzmi svoju ležaljku, i hodaj’?“ To je retoričko pitanje. Očito je lakše reći čovjeku da su mu grijesi oprošteni, jer nitko ne može opovrgnuti takvu tvrdnju. To je nadnaravno djelo skriveno od ljudskih očiju. Isus nastavlja: „Ali da znate da Sin Čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe' — reče uzetomu: 'Tebi govorim: ustani i uzmi ležaljku svoju i idi kući svojoj!'“

 

Zapazite Isusovu poantu. Kako bi dokazao da ima sposobnost učiniti nešto u nevidljivom, duhovnom području (oprostiti grijehe), izvodi čudo u vidljivom, fizičkom području (čini to da uzeta osoba hoda). Ne očekuje od ljudi da mu vjeruju samo zato što On to kaže. Umjesto toga, Isus daje ljudima snažan razlog da se pouzdaju u (stave svoju vjeru u) Njegovu tvrdnju da oprašta grijehe.

 

Vjera, međutim, nije samo statičko povjerenje. Također dovodi do djelovanja. Ona je spremnost da se djeluje, budući da ste uvjereni u istinu. Vjerujete pilotu, stoga idete na avion. Vjerujete svom liječniku, stoga idete pod nož. Vjerujete svojoj banci, stoga tamo stavljate svoj novac. Vaše povjerenje dovodi do djelovanja.

 

Na isti način, vjera u Boga je također povjerenje koje dovodi do djelovanja. To je razlog zašto Jakov kaže da je vjera bez djela (akcije) mrtva (Jakovljeva 2,17). Naša vjera u Boga treba rezultirati ponašanjem koje pokazuje naše pouzdanje u Njega. Hebrejima 11 na široko opisuje vjeru onih koji su se pouzdali u Boga. Njihova vjera je dovela do nevjerojatnih radnji. Noa se pouzdao u Boga, i stoga sagradio arku (Heb 11,7). Abraham se pouzdao u Boga, i stoga je ponudio Izaka kao žrtvu (Heb 11,17). Mojsije se pouzdao u Boga, i stoga izveo svoj narod iz Egipta i proveo ih kroz Crveno more (Heb 11,24-29). Vjera nije samo stav povjerenja, već podrazumijeva akciju.

 

Dobra vijest o vjeri jest da Bog cijeni čak i malu količinu vjere. Kada letim širom zemlje, vidim ujedno i stalne putnike i one koji prvi put lete avionom. Poslovni ljudi su opušteni, gotovo im je dosadno pri pomisli da lete 500 milja (800 km) na sat na gotovo 40.000 stopa (preko 10.000 m) iznad zemlje. Međutim, baka se na svom prvom letu hvata za naslon kao da joj život o tome ovisi. Iako iskusni putnik ima više pouzdanja (vjere) u avion, oba putnika sigurno stižu na odredište. Njihov ishod je isti, bez obzira koliko je velika ili mala njihova vjera u letenje.

 

Na isti način, kršćani imaju različite razine vjere. Neki Bogu vjeruju malo, dok mu drugi vjeruju puno. Ipak, Bog ne pravi razliku. On prihvaća svakoga tko stavi svoje povjerenje u Njega, bez obzira na količinu.

 

Zato je apologetika (obrana vjere) toliko važna. Pomaže ljudima da vide zašto se mogu pouzdati u Isusa: On je vjeran. Apologetika nije sama po sebi cilj. Ona je sredstvo za postizanje cilja. Ona je alat koji ili eliminira prigovore vjeri ili utvrđuje razloge ljudima da stave svoje pouzdanje – svoju vjeru – u Krista.

 

 

Autor: Alan Shlemon; Izvor: str.org