BIBLIJA I ZNANOST

Svima nam je poznata priča o padu. Zmija, najlukavija životinja u Edenskom vrtu, kušala je Evu i dala joj da pojede plod sa stabla spoznaje dobra i zla, donoseći tako grijeh na ljudsku rasu. Iako se u Starom zavjetu nigdje ne navodi da je zmija bila Sotona, u Novom zavjetu Ivan naziva zmaja ”stara Zmija – koja se zove đavao, sotona” (Otk 12,9; 20,2).

 

Pošto su Adam i Eva zgriješili jedući zabranjeni plod, Bog proglašuje prokletstvo za Adama, Evu i zmiju. Počevši od zmije, Bog objavljuje: ”… Prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti sveg života svog” (Post 3,14). On nadalje uspostavlja neprijateljstvo između zmije i ljudi.

​

Je li Sotona doslovno bilo zmija? Jesu li sve Zmije Sotonini potomci? Znači li to da Sotona ima potomke? Iako se u Postanku 3 navode osnovna obilježja prave zmije, ta je zmija osobita. Mogla je govoriti i znala je što će se dogoditi budu li jeli plod s drveta (Post 3,5). Očito da zmije nisu suvremeni potomci Sotone niti je Sotona doslovce bio zmija.

 

U mnogim religijskim predajama zmije su povezane sa stvaranjem svijeta. Takve se priče mogu naći diljem svijeta, uključujući Bliski istok, Indiju, Afriku, Južnu Ameriku, Južni Pacifik i tako dalje. Različite mitologije spominju drvo koje je ključ središta svemira i potporanj s pomoću kojega se mogu dosegnuti nebesa, Zmija, koja simbolizira zlo, katkad se nalazi u podnožju drveta, dok orao sjedi na vrhu. Zmije su često zli likovi u tim mitovima. Dva takva lika u klasičnoj mitologiji su hidra i Tifon. U babilonskom Epu o Gilgamešu junak Gilgameš pronalazi biljku koja osigurava vječni život. No zmija koja pliva u jezercu proguta ju.

​

Ako izvještaj o Adamu i Evi prihvatim kao povijesni događaj, poput novozavjetnih pisaca (Mt 19,4-6; Iv 8,44; Usp. Heb 2,14; Rim 5,12-19; 1. Kor 15,20-26; 45-46), onda možemo reći da ti mitovi o postanku svijeta upućuju na istinitost vrlo davnog događaja opisanog u Postanku 3. Isključiti povijesnu vrijednost Postanka 3 znači isključiti novozavjetno objašnjenje grijeha i smrti. Zato je bolje da još jednom razmislimo prije nego što izvještaj o zmiji u vrtu odbacimo kao puki književni opis!

​

Pretpostavljajući da je zmija/Sotona u Edenskom vrtu stvarna, kako možemo objasniti da je Sotona poprimio izgled zmije? Postoje tri moguća objašnjenja:

​

Sotona se prerušio u zmiju;

​

Sotona je opsjeo tijelo prave zmije;

​

Trbuhozborstvom ili sugestijom Sotona je prevario Adama i Evu kako bi povjerovali da komuniciraju sa zmijom.

Drevna židovska predaja opisuje Sotonu kao majstora u prerušavanju. U nekom smislu đavao se ”pokrio” zmijom (Usp. 3 Apokalipsu Baruhovu 9,7). Pavao tvrdi da se Sotona prerušava u anđela svjetla (2 Kor 11,14).

​

Zašto onda Bog proklinje samu zmiju, prisiljavajući je da puže po trbuhu i jede zemlju, ako je ona instrument kojim se Sotona poslužio? Zašto Bog proklinje zmiju za ono što je Sotona odgovoran? Jedno objašnjenje je da se objekt uporabljen za grješne svrhe često uništavao ili proklinjao. Na primjer, ako je čovjek spolno općio sa životinjom, i čovjek i životinja trebali su biti ubijeni (Lev 20,12; Usp. Izl 21,28; Heb 12,20). Drugo je objašnjenje, koje neki predlažu, da je zmija nekoć stajala uspravno. Židovska predaja tvrdi da je zmija nekoć imala noge (Josip Flavije Židovske starine 1.1.50; Genesis Rabbah 20.5). To možda znači da je zmija u padu izgubila izvorno genetsko ustrojstvo. Niski status zmije postao je zornim primjerom za sva vremena. Treće je objašnjenje: zmija je oduvijek puzala na trbuhu, pa se prokletstvo primjenjuje na samog Sotonu, simbolički predviđajući njegovo konačno podjarmljivanje time što su mu pridana obilježja koja su zmije oduvijek imale.

​

Još je jedna mogućnost – prokletstvo se možda može primijeniti i na Sotonu i na zmiju. Neki će možda iz Postanka 3 zaključiti da je to što je zmija bila ”lukavija od zvjeradi što je stvori Jahve, Bog” upućuje na dostojanstvenu prirodu i visoki položaj koji je zmija imala prije nego što je puzala po prašini. Stoga je Sotona stvorenje izabrao za svoje sredstvo jer je vjerovao da izvorne odlike zmije nadopunjavaju njegovu vlastitu narav! No suprotno đavlovu prisvojenom visokom položaju, Bog ga je postavio u ponižavajući i podložnički položaj, opisan kao puzanje zmije na trbuhu i jedenje zemlje nakon pada (Post 3,14-15; Usp. Ps 72,9; Iz 49,23; Mih 7,17). Možda Bog govori Sotoni: ”Htio si se pretvarati da si zmija? Neka ti bude! Ponosnu zmiju pretvorit ću u poniznu životinju, pa će i tebe naposljetku smatrati niskim, podjarmljenim stvorenjem, i Evini potomci će ti glavu satirati.”

​

​

Autor: B. J. Oropeza; iz knjige „99 odgovora na pitanja o anđelima, demonima i duhovnom ratovanju“; Izvor: novizivot.net

​