BIBLIJA I ZNANOST

Vrlo važno pitanje koje moramo postaviti glasi: „Koji je Isusov stav u vezi dana stvaranja? Je li rekao da je stvorio svijet u šest doslovnih dana?“

 

Kad se suoče s ovakvim pitanjem, većina kršćana će se automatski okrenuti Novom zavjetu i pročitati Isusove zabilježene riječi da vide postoji li ovakva izjava.

 

I svakako, kada pretražimo Novi zavjet, naći ćemo mnogo zanimljivih Isusovih izjava koje se odnose na ovo pitanje. Marko 10,6 kaže: „No od početka stvaranja muško i žensko stvori ih Bog.“ Iz ovog odlomka vidimo da je Isus jasno učio da je kreacija mlada, jer su Adam i Eva postojali „od početka“, a ne više milijardi godina nakon što su svemir i zemlja nastali. Isus je sličnu izjavu dao u Marku 13,19, ukazujući na to da je čovjekova patnja započela vrlo brzo nakon početka stvaranja. Paralelne fraze „od postanka svijeta“ i „od krvi Abela“ u Luki 11,50-51 također pokazuju kako je Isus učio da je Abel živio vrlo blizu početka stvaranja, a ne više milijardi godina nakon toga. Njegovi židovski slušatelji bi pretpostavili ovo značenje u Isusovim riječima, jer židovski povjesničar iz prvog stoljeća Josip Flavije ukazuje da su Židovi njegovog vremena vjerovali da su se prvi dan stvaranja i stvaranje Adama dogodili oko 5000 godina prije Krista (vidi fusnotu 1).

 

U Ivanu 5,45-47, Isus kaže: „Nemojte misliti da ću vas ja tužiti Ocu. Ima tko vas tuži — Mojsije u koga se vi uzdajete. Jer da ste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali; ta o meni je on pisao. Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako ćete vjerovati mojim riječima?“ U ovom odlomku, Isus jasno kaže da se mora vjerovati u ono što je Mojsije napisao. A jedan od odlomaka koji je Mojsije napisao u Izlasku 20,11 glasi: „Jer je u šest dana Gospod stvorio nebo i zemlju, more i sve što je u njemu, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Gospod blagoslovio dan subotnji i posvetio ga.“ Ovo je, naravno, osnova za naš sedmodnevni tjedan – šest dana rada i jedan dan odmora. Očito, ovaj odlomak se treba uzeti kao da govori o ukupno sedam doslovnih dana na temelju tjedna stvaranja koji se sastojao od šest doslovnih dana rada i jednog doslovnog dana odmora.

 

Ustvari, u Luki 13,14, u kritici na to što je Isus iscijelio osobu u subotu, nadstojnik sinagoge, koji je znao Mojsijev zakon, odgovorio je tako što se očito pozvao na gore navedeni odlomak: „Šest je dana u koje treba raditi! U te dakle dane dolazite da budete ozdravljani, a ne u dan subotnji!“ Subotnji dan ovdje smatra se jednim običnim danom, a i šest radnih dana se također smatraju običnim danima. Ovaj nauk se temelji na Mojsijevom zakonu kako je zapisan u Knjizi Izlaska 20, gdje nalazimo Deset zapovijedi, i gdje je šestodnevni tjedan stvaranja osnova za četvrtu zapovijed.

 

Također treba napomenuti to da ono što je zapisano u Starom zavjetu Isus tretira kao povijesne činjenice, dok vjerski i ateistički skeptici mise da je to mitologija u koju se ne može vjerovati. Ovi povijesni izvještaji uključuju Adama i Evu kao prvi bračni par (Matej 19,3-6; Marko 10,3-9), Abela kao prvog proroka koji je ubijen (Luka 11,50-51), Nou i potop (Matej 24,38-39), Mojsija i zmiju u pustinji (Ivan 3,14), Mojsija i manu s neba da nahrani Izraelce u pustinji (Ivan 6,32-33. 49), iskustvo Lota i njegova supruge (Luka 17,28-32), presudu Sodomi i Gomori (Matej 10,15), Ilijina čuda (Luka 4,25-27) i zapis o Joni i velikoj ribi (Matej 12,40- 41). Novozavjetni učenjak John Wenham uvjerljivo argumentira da Isus nije alegorizirao te izvještaje, već ih je prihvatio kao jednostavnu povijest, opisujući događaje koji su se zapravo dogodili baš onako kako ih Stari zavjet opisuje (2). Isus koristi te izvještaje kako bi poučio svoje učenike da će se Njegova smrt, uskrsnuće i Drugi dolazak isto tako sigurno dogoditi u stvarnosti vremena i prostora.

 

Svi ovi odlomci zajedno snažno upućuju na to da je Isus shvaćao prvo poglavlje Postanka kao doslovnu povijest koja opisuje stvaranje u šest 24-satnih dana. No, postoje li još eksplicitniji odlomci?

 

Vjerujem da postoje. Međutim, ovom pitanju se mora pristupiti na malo drugačiji način. Nismo ograničeni na Novi zavjet kad pokušavamo saznati je li Isus izjavio da je stvorio svijet u šest dana; možemo pretražiti i Stari zavjet. Uostalom, Isus je druga osoba Trojstva i stoga oduvijek postoji.

 

Prvo, Kološanima jasno kaže da je Isus Krist, Sin Božji, bio onaj koji je sve stvorio: „Jer u njemu je sve stvoreno, što je na nebesima i što je na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja bilo gospodstva bilo poglavarstva bilo vlasti — sve je po njemu i za njega stvoreno. I on je prije svega i sve u njemu postoji“ (Kološanima 1,16-17).

 

Također nam je drugdje u Svetom pismu rečeno kako je Isus stvorio svijet: „Riječju Gospodnjom nebesa su stvorena, i dahom usta njegovih sva vojska njihova. Kao u nasip sabire vode morske, u spremišta on bezdane pohranjuje. Zemlja sva nek se boji Gospoda, svi stanovnici svijeta neka strepe pred njim! Jer on reče — i postade, on zapovjedi — i nasta“ (Psalam 33,6-9). Vidimo smisao toga kad uzmemo u obzir Isusova čuda tijekom Njegove zemaljske službe. Sva čuda su se dogodila momentalno – po Njegovoj Riječi. On je momentalno pretvorio vodu u vino u svom prvom čudu kojim je „otkrio slavu svoju“, tj. pokazao sebe kao Stvoritelja (Ivan 2,1-11; Ivan 1,1-3. 14. 18). Trenutak smirivanja vjetra i valova bio je taj koji je uvjerio Njegove učenike da On nije bio samo običan čovjek. Tako je bilo sa svim Njegovim čudima (Marko 4,35-41). Isus nije govorio pa onda čekao danima, tjednima, mjesecima ili godinama da se nešto dogodi. Progovorio je i to je bilo učinjeno. Dakle, kada je u Postanku 1 rekao: „Neka bude [...]“, nisu bili potrebni dugi periodi kako bi sve nastalo.

 

Također znamo da je Isus zapravo Riječ: „U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog. Ona u početku bijaše u Boga. Sve po njoj postade i bez nje ne postade ništa što je postalo“ (Ivan 1,1-3).

 

Isus, koji jest Riječ, stvorio je sve time što je jednostavno govorio i sve je nastalo.

 

Sada razmislite o Izlasku 20,1: „Onda Bog izgovori sve ove riječi, govoreći [...]“. Budući da je Isus Riječ, ovo se mora odnositi na predutjelovljenog Krista koji govori Mojsiju. Kao što znamo, postoji niz pojava Krista (teofanije) u Starom zavjetu. Ivan 1,18 kaže: „Boga nitko nikada nije vidio: jedinorođeni Sin koji je u krilu Očevu, on ga objavi.“ Nema sumnje da je, uz rijetke iznimke, predutjelovljeni Krist govorio Adamu, Noi, patrijarsima, Mojsiju itd. Stoga, kada je Stvoritelj Bog (Isus) govorio kao što je zapisano u Knjizi Izlaska 20,1, što je rekao? Kao što čitamo, izjavio je: „Jer je u šest dana Gospod stvorio nebo i zemlju, more i sve što je u njemu, a sedmoga je dana počinuo“ (Izlazak 20,11a).

 

Da, Isus je izričito rekao da je sve stvorio u šest dana (3). Ne samo to, nego je onaj koji je izgovorio riječi „šest dana“, te riječi također zapisao Mojsiju: ​​„Tada mi Gospod dade dvije kamene ploče ispisane prstom Božjim, a na njima bijahu sve riječi što ih je Gospod vama govorio na gori ispred ognja na dan zbora“ (Ponovljeni zakon 9,10).

 

Isus je jasno rekao da je stvorio svijet u šest dana. I čak je učinio nešto što nije učinio u većini Pisma – On sam je ovo zapisao. Može li ovo biti jasnije i autoritativnije?

 

Autor: Ken Ham; Izvor: AIG

 

(1) Vidi William Whiston, prijevod na eng., The Works of Josephus, Hendrickson, Peabody, Massachusetts, str. 850, 1987., i Paul James-Griffiths, „Dani stvaranja i ortodoksna židovska tradicija“, Creation 26 (2): 53-55, www.answersingenesis.org/creation/v26/i2/tradition.asp.

(2) John Wenham, Christ and the Bible, IVPress, Downers Grove, Illinois, str. 11-37, 1973.

(3) Čak i ako su neki uvjereni da je Bog Otac taj koji je govorio u Izlasku 20,11, Otac i Sin nikada ne bi proturječili jedan drugome. Isus je rekao u Ivanu 10,30: „Tada im Isus reče: 'Kad podignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da ja jesam. I sâm od sebe ne činim ništa, nego govorim tako kako me poučio Otac moj. A onaj koji me posla, sa mnom je. Otac me ne ostavi sama jer ja uvijek činim što je njemu ugodno'“ (Ivan 8,28-29 VB).