BIBLIJA I ZNANOST

Uskrsnuće? Mora da se šališ? – rekli bi skeptici. Neki su ga zanemarili, drugi pokušali pobiti. Jesu li uspjeli? Što uopće povijest, pravo i medicina kažu o tome? Razmotrimo dokaze.

 

Je li Isus stvarno umro?

 

Neki teoretičari zavjere iznose teorije prema kojima se Isus na križu samo onesvijestio ili su mu dali narkotik pa zapravo nije umro niti se kasnije probudio u grobu. Zato je potrebno promotriti medicinske činjenice rimskog bičevanja i razapinjanja na križ. Već i samo bičevanje bilo je vrlo brutalno, a mnogi bi umirali i prije nego bi ih razapeli s obzirom da su izgubili mnogo krvi. Dr. Alexander Metherell, stručnjak na ovom području, kaže:

 

– Nema nikakve sumnje da je Isus, zbog strašnih posljedica bičevanja, već bio u vrlo ozbiljnom do kritičnom stanju, čak i prije no što su mu ruke i noge probili čavlima. Nakon što bi mu smrskali središnji živac probijanjem ručnog zgloba klinovima i razapeli ga, kažnjenik se našao u položaju u kojem nije mogao disati. Da bi udahnuo, morao se pridizati. To bi trajalo sve dok bi za to imao snage, a onda bi umro. Kako bi provjerio Isusovu smrt, rimski vojnik ga je probo kopljem. Potvrđeno medicinskim pokazateljima, smatra se da je koplje došlo sve do srca što bi ga, i da je bio živ, dokrajčilo. Osim toga, rimski vojnici ne bi riskirali vlastiti život dopuštajući Isusu da ode živ s križa, a vrlo su dobro znali prepoznati mrtvaca.

 

Pomaknut kamen i prazan grob

 

Skeptici često navode mogućnost da su Isusovi učenici ukrali njegovo tijelo. No, tu se postavlja pitanje – zar bi stražari koji su čuvali Isusov grob samo tako zaspali i time zapečatili sebi smrtnu kaznu zbog neizvršavanja dužnosti? I zar da su i zaspali ne bi čuli pomicanje ogromna kamena od oko dvije tone? Njegov je položaj upućivao na to da ga je netko ne otkotrljao, nego podigao i odnio na to mjesto. Postoji teorija da su svjedoci praznoga groba došli na krivi grob. Možda je i to moguće, ali opet, zar bi rimski stražari pogriješili oko toga? Teolog Josh McDowell o praznom grobu pak kaže: – Kristovi učenici počeli su propovijedati Isusovo uskrsnuće upravo u Jeruzalemu gdje bi, u slučaju da je njihov nauk bio lažan, njihova laž bila očita. Prazan grob bio je „toliko poznata činjenica da ju je bilo nemoguće poreći“… I židovski i rimski izvori te predaja priznaju činjenicu praznoga groba.

 

Ukazanja

 

Novi zavjet izvješćuje o tome da se Isus nakon uskrsnuća ukazao mnogim svjedocima. Bilo je to u više navrata i u periodu od 40 dana, a takvih svjedoka je, prema izvještajima, bilo i preko 500. Neki to pokušavaju opovrgnuti teorijama o legendi ili pak halucinaciji. Međutim, u tako kratkom razdoblju (od događaja do zapisana izvještaja) nije mogla nastati legenda, a i da se radi o legendi, Isusovo bi tijelo bilo u grobu. Halucinacije su pak isključene jer ih u određenom trenutku može imati samo jedna osoba, a ne skupina ljudi, pogotovo ne 500 ljudi.

 

Konačan dokaz

 

Tijekom povijesti među Isusovim učenicima uvijek nailazimo na isti uzorak – promijenjeni životi. Krenimo od uplašenih, razočaranih i obeshrabrenih učenika nakon Isusove smrti prometnutih u neustrašive propovjednike evanđelja pa i po cijenu vlastita života. Možemo nastaviti s Pavlom, Židovom, farizejom, koji je zatvarao i ubijao one koji su se nazivali Isusovim učenicima. Kasnije je, prema biblijskim izvještajima, čudesan susret s uskrslim Kristom u potpunosti transformirao njegov život. A što je s onima koji danas tvrde i dokazuju da je Isus promijenio njihov život? Kakve to ima veze sa Židovom iz Nazareta koji je živio prije 2000 godina i kojeg su mučki ubili razapinjanjem na križ? Može li mrtvac mijenjati išta? A što ako je živ?

 

 

Izvor: novizivot.net