BIBLIJA I ZNANOST

U slobodno vrijeme volim čitati i ljubitelj sam knjiga koje se bave poviješću i kulturama različitih krajeva svijeta, a prije par godina naišao sam na knjigu „Legende Michigana“, koja sadrži zbirku narodnih priča iz ove američke države. Listajući kroz ovu fascinantnu kolekciju, zaustavio sam se na priči čiji me naslov odmah zaintrigirao: „Veliki potop, legenda plemena Ojibway“. U priči ovog indijanskog plemena iz regije Velikih jezera nalazimo elemente koji su jako prepoznatljivi: postoji ljutito božanstvo koje iz nekog razloga želi kazniti i uništiti sve živo na zemlji, te zbog toga šalje sveopći potop, a netko od ljudi ovu je katastrofu preživio zajedno sa životinjama na nekoj vrsti drvenog plovila. Sličnosti s biblijskim izvještajem o Potopu više su nego očigledne. Dajući uvod ovoj priči, autorica Sheryl James odmah ističe da priče o sveopćem potopu postoje među mnogim indijanskim plemenima i da je sličnost ovih priča s biblijskim izvještajem tako markantna da neki špekuliraju kako su Europljani morali biti u kontaktu s američkim indijancima mnogo prije Kolumba, te su im tako ovu priču prenijeli (vidi fusnotu 1).

 

Naravno, postoji i objašnjenje različito od ovoga i ono ukazuje na istinitost Biblije. Legende o velikom potopu zabilježene su na svim kontinentima i u većini svjetskih grupa naroda. Ovo potvrđuje i Standard Dictionary of Folklore, Mythology and Legend koji za Potop kaže da je: „Svjetska kataklizma tijekom koje je Zemlja poplavljena ili potopljena vodom: koncept koji pronalazimo u skoro svakoj mitologiji svijeta.“ (2) Preciznije, dokumentirano je nešto više od 270 različitih priča koje govore o ovom događaju, što je jako fascinantan fenomen i teško ga je odbaciti kao puku slučajnost (3). Ove priče variraju u detaljima, nekad manje, nekad više, no sve imaju sličnosti sa starozavjetnim zapisom o Noi (4).

 

Svakako, ako pretpostavimo da je Veliki potop istinski događaj, onda prirodno i očekujemo da se ovaj događaj duboko urezao u svijest ljudi koji su živjeli nakon ove katastrofe. Postojanje ovih priča diljem svijeta jak je pokazatelj ove činjenice. Dalje slijedi da ako se ova priča prenosila mahom usmeno i većinom među neobrazovanim ljudima tisućama godina s koljena na koljeno, a ti narodi nisu bili u međusobnom kontaktu, onda je također prirodno za očekivati da se ova priča primjetno promijenila, te neke elemente izgubila i neke nove dobila, no u svojoj srži ipak je ostala upečatljivo prepoznatljiva. Ovo zapravo i jest ono što opažamo pri analizi ovih priča (4).

 

Biblija je jasna da je Potop bio istinit događaj i nije metaforična pripovijest kako to neki žele prikazati. U Novom zavjetu, Isus i drugi govore o Potopu kao stvarnom događaju (Mt 24,37-39; Heb 11,13; 1 Pt 3,20-21; 2 Pt 3,3-17), te mi kao vjernici danas nemamo nikakvog razloga da ih vidimo drugačije.

 

Zapravo, priča o Potopu jako je poučna, jer predstavlja i predsliku spasenja kroz Isusa Krista. U Noino vrijeme ljudska zloća se užasno namnožila i Bog je ljude pravedno osudio na uništenje (Post 6-7). No priča o Potopu ne pokazuje samo kaznu, već i Božju milost kojom su spašeni oni koji su mu povjerovali i poslušali ga, te je ovaj događaj zapravo protulik onoga što će se dogoditi u Isusu Kristu. Noina arka je na određeni način predslika samoga Krista, jer se od grijeha u konačnici spašavaju samo oni koji su u Kristu zbog Njegove pravednosti (Fil 3,9) i izvan njega nema spasenja (Djela 4,12), a Potop je protulik kršćanskog krštenja kojim se poistovjećujemo s Kristom (1 Pt 3,20-21). Kao i glavnina ostatka Starog zavjeta, ova priča u konačnici pretkazuje Krista i upućuje na njega.

 

U svojoj nevjerojatnoj milosti, Bog nam svima daje poziv da se spasimo vjerom u Krista, dragovoljno, ne prisilom (Ivan 3,16). Svi znamo da smo grešni, jer smo prekršili Božji sveti standard i zaslužujemo kaznu. No, ako smo u Kristu, tj. ako smo ga vjerom primili i slijedimo ga kao Gospodina, naši se grijesi brišu i poput Noe i njegove obitelji zaštićeni smo od osude koja će se neminovno izliti na ljudski rod.

 

Potop kao osuda bio je toliko upečatljiv i strašan da su ga svi Noini potomci upamtili, što dokazuju priče koje nalazimo diljem svijeta. Konačni sud bit će daleko strašniji za one koji su izvan Krista, jer će se njime u potpunosti očistiti sve ono što se na ovom svijetu protivi Bogu. Hoćemo li se tog dana naći u sigurnosti Kristove pravednosti ili ćemo poginuti izvan nje ovisi o tome kako danas odgovorimo na njegov poziv na pokajanje i spasenje.

 

Autor: Aleksandar Jovanović

 

(1) Sheryl James, Michigan Legends: Folktales and Lore from the Great Lakes State, The University of Michigan Press, 13.04.2013.

(2) Standard Dictionary of Folklore, Mythology, and Legend, Funk & Wagnalls Company, 1950.

(3) Duane Gish, Dinosaurs by Design, New Leaf Press, listopad 1992.

(4) http://www.talkorigins.org/faqs/flood-myths.html