BIBLIJA I ZNANOST

DINOSAURI U BIBLIJI

Mnogi se začude kada čuju da Biblija zapravo spominje dinosaure. No, ovo je istina.

 

Najbolji primjer nalazimo u knjizi o Jobu. Bog govori Jobu i ukazuje mu na jedno odnevjerojatnih bića koje je stvorio, te kaže: „Pogledaj sada Behemota, što sam ga stvorio s tobom: jede travu kao govedo. Pogledaj sada: njegova je snaga u bedrima njegovim, a čilost njegova u mišićju utrobe njegove. Rep svoj zanjiše ko cedar, stegna su mu isprepletena tetivama. Mjedene cijevi kosti su njegove, zglobovi mu kao poluge željezne. On je prvijenac putova Božjih; samo onaj koji ga je stvorio može primaknuti svoj mač“ (Job 40,15-19 VB).

 

Činjenica da je behemot ogromno biće, impresivne snage, da jede bilje i da mu je rep usporediv sa cedrovim drvetom (što druge velike životinje ne posjeduju) navodi nas na zaključak da ovo ne može biti ništa drugo već neka vrsta dinosaura, moguće brahiosaur. Međutim, evolucionisti tvrde da su dinosauri izumrli prije oko 65 milijuna godina, te je nemoguće da je biblijski behemot zapravo dinosaur. Tko je u pravu? Evo nekih znanstvenih otkrića koja će nam pomoći da ovo rasvijetlimo.

 

U Americi je 1993. godine u prestižnom znanstvenom časopisu Science objavljeno da je paleontologinja Mary Schweitzer u kostima tyrannosaurus rex-a pronašla ostatke stanica crvenih krvnih zrnaca. Ista znanstvenica kasnije je potvrdila i postojanje djelića mekog tkiva krvnih žila od kojih su neka još uvijek imala elastična svojstva (1).

 

Znanost ne može pomiriti postojanje mekog tkiva koje je staro 68 milijuna godina, koliko se po trenutnoj evolucijskoj skali procjenjuje starost konkretnih kostiju u kojima je tkivo nađeno. Evolucionisti su pokušali dati objašnjenja za ovu situaciju, međutim ona padaju u vodu, jer čak i kad bismo dozvolili strogo kontrolirane laboratorijske uvjete za očuvanje ovih kostiju, ove stanice i tkiva ne bi mogle opstati. S ovim se slaže i evolucionistički nastrojena literatura kada kaže da, čak i da su uvjeti idealni, veze u ovim tkivima ne bi mogle opstati ni približno toliko dugo (2). Drugi znanstvenici su u nezavisnim istraživanjima potvrdili još mekog tkiva i prisutnost C-14 u kostima dinosaura, koji zbog brzine raspadanja ne bi smio biti prisutan duže od nekih 90 tisuća godina.

 

Dakle, nalazi iz biokemije potvrđuju da dinosauri nisu izumrli tako davno kako evolucionisti tvrde, te nije nimalo nemoguće da je Job vidio dinosaura. Također, treba reći da se bića koja nalikuju dinosaurima spominju i u drugim antičkim izvorima (npr. kod Josipa Falvija i Herodota), a također su nađeni slikovni i reljefni prikazi (poput priložene slike reljefa rađenog prije oko 800 godina u Kambodži) koji ovo također potkrepljuju. Znanost i ovdje potvrđuje Bibliju.

 

Autor: Aleksandar Jovanović

 

(1) Morell, Virginia, „Dino DNA: The hunt and the hype“, Science, srpanj 1993., str. 160.; Yeoman, Barry, „Schweitzer’s Dangerous Discovery“, Discover, travanj 2006., str. 37.–41. i 77.

(2) Allentoft, Morten E., s drugim koautorima, „The half-life of DNA in bone: measuring decay kinetics in 158 dated fossils“, Proceedings of Royal Society B, studeni 2012.

 

 

Foto: creation.com