BIBLIJA I ZNANOST

Nedavno sam imao razgovor s prijateljem u vezi toga kako znamo da su određeni koncepti istiniti (epistemologija) i u vezi vjerskih propozicijskih tvrdnji. Moj prijatelj me pitao kako mogu biti tako siguran da dokazi podržavaju kršćanstvo kada nisam istražio sve druge religije i saznao postoje li ikakvi dokazi koji ih podržavaju.

​

Ovo je uobičajena točka u razgovoru s kojom se susrećem u raspravama s ateistima. „Jesi li pročitao Kur'an?“ Pitaju me često. U slučaju Kur'ana, mogu tvrditi da sam ga pročitao i zapravo sam proučavao islam u pravom smislu. No, nisam odvojio vremena za proučavanje svake religije i detaljne usporedbe. Znači li to da ne mogu zaključiti kako je kršćanstvo istinito, a sve ostale religije lažne? Naravno da ne. Po samoj prirodi zaključivanja, ako su propozicijske tvrdnje kršćanstva istinite, onda se ustvari sve druge opcije isključuju. Ako, na primjer, netko na osnovu dokaza zaključi kako je Isus stvarno tvrdio da je Bog (kao što ja ovdje tvrdim), onda se isključuju sve religije koje kažu kako Isus nije tvrdio da je Bog (kao što je islam). Isto tako, ako netko na osnovu dokaza zaključi da je svemir definitivno imao početak negdje u prošlosti, onda se isključuju sve religije koje navode da je svemir vječan u prošlosti (npr. panteističke religije).

 

Zanimljivo da se takvo razmišljanje koristi u raspravama o religijskim pitanjima dok rijetko takvu metodologiju koristimo u svakom drugom području ispitivanja. Istražitelj ubojstva ne treba istraživati svakog pojedinca u gradu da bi mogao zaključiti kako je određeni osumnjičenik počinio zločin. Istražitelji atentata na Johna F. Kennedya nisu trebali istraživati sve Kennedyeve suvremenike kao potencijalne osumnjičenike prije nego što su mogli zaključiti da je njegovo ubojstvo izveo Lee Harvey Oswald.

​

Osoba ne treba vagati argumente za i protiv za svaku moguću alternativu koja postoji kako bi zaključila da određena hipoteza najbolje objašnjava dostupne podatke. Kada niz neovisnih dokaza upućuje na jednu određenu hipotezu, ostale mogućnosti se po prirodi isključuju, te postaje nepotrebno istraživati svaku moguću potencijalnu pretpostavku kako bi se donijela ispravna procjena. Naravno, osoba uvijek treba biti otvorena za mogućnost da je nečija procjena pogrešna i biti spremna preispitati zaključke kako bi novi podaci izašli na vidjelo. No, osoba zasigurno ne treba istraživati na desetke tisuća religijskih propozicijskih tvrdnji koje postoje kako bi zaključila da kršćanstvo ima smisla među relevantnim dostupnim podacima. Štoviše, tvrdnja da osoba mora istražiti svaku religijsku tezu kako bi ustvrdila bilo koju religijsku poziciju ima suprotan učinak na ateiste, jer čini nemogućim izvesti bilo kakav vjerski zaključak – uključujući ateizam.

​

Nitko nema toliko vremena ili resursa da uloži u proučavanje svake religije koja je ikada postojala. Premda potičem ljude da se barem upoznaju s tri glavne abrahamske vjere (kršćanstvo, islam i judaizam – jedine teističke religije koje uče stvaranje ex nihilo (ni iz čega), tvrdnja koja je u skladu s modernom kozmologijom), jer da bi netko racionalno opravdao kršćanstvo, sve što treba jest pokazati da posjeduje dovoljno dobrih dokaza za opravdanje svog uvjerenja. 

 

 

Autor: Jonathan McLatchie; Izvor: crossexamined.org

​