BIBLIJA I ZNANOST

Turska, ili Mala Azija, je zemlja zavidne prirodne ljepote i spektakularnih prirodnih čuda. Poznate su čudesne geološke formacije Kapadocije i mjesta zvanog Pammukale. Ali Turska je i zemlja obilja arheoloških vrijednosti. U praskozorje civiliziranog društva ona je bila dom Hetita. Poznat je veliki hetitski imperij koji je nestao. Biblija dosta govori o tom narodu, ali su znanstvenici dugo poricali njegovo postojanje. Tako je bilo sve do 1880. godine. Danas se, naravno, dosta zna o Hetitima, a ruševine njihovih gradova su turističke atrakcije.

​

Međutim, ono što nas ovdje zanima arheološki su nalazi iz Turske koji govore o periodu staroga Rima. Rimski je imperij upravljao nad Malom Azijom više stotina godina. Jedan od najvećih turskih gradova je Kayseri koji se ustvari prije zvao Cezar. A jedno od najzanimljivijih mjesta je svakako Haci Bayram u glavnom gradu Ankari. Na vrhu toga brda nalazi se građevina koja je danas muslimanska džamija, ali je to u početku bio rimski hram posvećen imperatoru Cezaru Augustu. Na zidu toga hrama ispisane su na grčkom jeziku kopije Augustovih dekreta koji su zapovijedali popis pučanstva diljem imperija. Svaki je od tih popisa služio boljem nadgledanju i oporezivanju pučanstva. August je izdao tri takva dekreta: prvi 28. godine prije naše ere, drugi 8. prije naše ere i treći 14. godine naše ere.

​

Jedan od Augustovih dekreta o popisu pučanstva spominje i Biblija. Bio je to popis koji je Josipa i Mariju potakao da krenu na put iz Nazareta u Betlehem, gdje je ona rodila bebu Isusa.

​

Najčudnija stvar vezana uz Augustove dekrete o popisu je datum njihova izdavanja, točnije onog drugog. Prema nalazima on je izdan 8. godine prije naše ere. U ono vrijeme trebalo je nekoliko godina da se sprovede popis, ali ako uzmemo da se Krist rodio 1. godine naše ere onda je u tom slučaju tom popisu trebalo nevjerojatnih 8 godina! Zato su se mnogi znanstvenici dali na istraživanje tog predmeta i ubrzo otkrili grešku u jednom starom kalendaru.

 

Sustav računanja vremena nije se oslanjao na Kristovo rođenje sve do 525. godine kada je papa Ivan I. zatražio od jednog redovnika znanstvenika da načini novi kalendar. On se silno potrudio da to dobro obavi, ali budući da je prošlo već 500 godina od Kristova rođenja on je pogriješio za 4 godine. Od tada pa dok su stručnjaci otkrili grešku, njegov se kalendar toliko utvrdio u svijetu da je bilo nemoguće izvršiti ispravku svih povijesnih datuma. Tako mi danas računamo vrijeme od neke nulte točke koja je ustvari 4 godine nakon Isusovog rođenja.

​

Da bismo to još bolje poduprli, oslonit ćemo se i na Bibliju, koja u Matejevom evanđelju, 2. poglavlju, kaže da je Isus rođen u vrijeme kralja Heroda Velikog. Poznato je da je Herod umro 4. godine prije naše ere. Tako je Isus najvjerojatnije rođen iste godine, ali prije Herodove smrti. Tako opet nalazimo 4. godinu prije naše ere kao godinu Kristova rođenja. Stoga je i razlika od 4 godine između izdavanja Augustovog dekreta i Isusova rođenja normalna za ono vrijeme. Tada nisu imali telefon niti telefaks. Nisu imali niti ekspresni poštanski sustav. Putovalo se uglavnom pješice, rijetko na leđima životinja. Tako je trebalo dosta vremena da se vijest o popisu pronese u sve krajeve imperija, u svako selo. Osim toga, Rim je s Palestinom uvijek imao problema, pa politički uvjeti nisu dozvoljavali da se dekret među Židovima sprovede odmah.

​

Ono što još više čudi je da su zapisi o Augustovim dekretima nađeni u Ankari, a ne u Rimu. Oni su uistinu svoj original imali na zidovima glavnoga grada, ali su ti zidovi uništeni. Tako kršćani tu vide miješanje Božje providnosti. Da su zapisi ostali samo u Rimu i dočekali uništenje, mi danas ne bismo imali jedan od najjačih dokaza o točnosti biblijskih zapisa. Mi vjerujemo da je Božja mudrost sačuvala kopiju dekreta na zidovima Ankare kako bismo ojačali svoju vjeru u pouzdanost njegove Riječi – Biblije.

​

Postoji mnogo stvari na svijetu za koje mislimo da su samo proizvod slučaja, ali su vrlo često učinjene Božjom providnošću. Babilonski kralj Nabukodonozor je tu lekciju naučio na vrlo neprijatan način kada je pokušao nijekati Boga. Na kraju je javno dao slavu Stvoritelju riječima: „Stanovnici Zemlje – upravo kao da ih i nema: po svojoj volji postupa on s vojskom nebeskom i sa žiteljima zemaljskim. Nitko ne može zaustaviti njegovu ruku ili mu kazati: ‘Što to radiš?'“

​

Ne možemo razumjeti sve što Bog čini, ali ohrabreni arheološkim nalazima i svetim spisima Biblije možemo biti sigurni da je Bog još uvijek na djelu i da ima plan i s našim životom.

​

​

Autor: David Down; Izvor: biblija-govori.hr

​

 

Foto: writingformurphy.wordpress.com