BIBLIJA I ZNANOST

Općenito pravilo za kršćane vrijedi: „Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Kakvo li zajedništvo svjetlo s tamom?“ 2. Kor 6,14

​

Slično pitanje glasi: Je li važno ide li osoba s kojom sam u vezi u istu crkvu? No, pravo je pitanje kakva je crkva u koju idete i koliko vam je istina stvarno važna. Ukoliko će bračni par postati jedno u svemu, svakako trebate biti jedno u razumijevanju istine.

​

Činjenica je da između protestantskog i rimokatoličkog nauka postoje očite razlike. Premda i jedni i drugi vjeruju u Trojstvo, monoteizam, božanstvo Isusa Krista, ipak postoje neke značajne razlike.

​

Što ako imam rimokatoličkog prijatelja koji vjeruje u spasenje samo milošću po vjeri? Istina je da postoje rimokatolici koji ne vjeruju u sav rimokatolički nauk. Takvima postavljam pitanje zašto su onda i dalje dio službene dogme Rimokatoličke crkve i nazivaju se rimokatolicima.

​

Postoje katolici koji ne vjeruju u bezgrešno začeće Marije i njezino posredovanje za nas pred Ocem, i ne mole se Mariji, ali to ne mijenja službenu dogmu crkve. Dobro za njih ako ne vjeruju da je Marija ostala trajna djevica, kao što službena dogma crkve uči. No, to je ono što katolicizam zagovara. To je problem. Istina, trebamo se „truditi čuvati jedinstvo Duha svezom mira“ (Ef 4,3). No, Biblija također kaže da „govorimo istinu u ljubavi, u svemu uzrastemo u Njega koji je glava, Krist“ (Ef 4,15).

​

Marija je znala da nije bezgrešna, zato je rekla: „Što god vam rekne, učinite“ (Iv 2,5). Svog sina naziva svojim spasiteljem: „Veliča duša moja Gospodina i kliče duh moj u Bogu, Spasitelju mojemu“ (Lk 1,46,47), zato što treba spasitelja. Dakle, to je itekako važno.

​

Zatim, tu je transsupstancija, to jest sakrament Euharistije. Rimokatolici vjeruju da se kruh i vino doslovno transformiraju u tijelo i krv Isusa Krista. Katolički katekizam kaže: „Sakramenti su djelotvorni znakovi milosti, ustanovljeni od Krista i povjereni Crkvi, kojima nam se podjeljuje božanski život.“

​

Mi u to ne vjerujemo. Gospodnja večera je način na koji se prisjećamo Kristove žrtve, kao što se stalno trebamo prisjećati, ali to nema nikakve veze s našim opravdanjem.

​

Onda su tu i oproštajnice, možda ne u obliku novčanog kupovanja oprosta kao u Srednjem vijeku, ali zato u obliku određenih praksi i praznovjerja. Primjerice, postoji praznovjerje da ako dotaknete ili poljubite nožni prst na kipu svetog Petra u Bazilici u Vatikanu, izbavljeni ste od čistilišta. Ako papa i svećenici znaju da je to praznovjerje, zašto to dopuštaju? Da ne govorimo da se čistilište također protivi Božjoj Riječi, kao i proglašenje svetaca.

​

Tako da što se tiče pitanja sklapanja braka, sama Rimokatolička crkva kaže da ako uđete u brak s osobom koja nije krštena, ulazite u mješoviti brak. Ne vjerujem u mješovite brakove, ali vjerujem da istinski vjernici trebaju biti primjereno ujarmljeni, strastveno slijediti Isusa Krista i u svim aspektima rasti u Njemu koji je glava. Mislim da je važno ono što kaže 2. Timoteju 2,15: „Uznastoj da se kao prokušan pokažeš pred Bogom, kao radnik koji se nema čega stidjeti, koji ispravno razlaže riječ istine.“

​

U vezi Euharistije, nauka o Mariji, proglašenja svetaca, svećenstva, čistilišta, raznih praznovjerja i dr. postoje očite razlike. Stoga bih bio vrlo oprezan da ne kompromitiram razumijevanje istine s osobom s kojom želim postati jedno.

​

Razlike ne znače da ne možete voljeti rimokatolike u svom okruženju, ali također znači da trebate govoriti istinu u ljubavi.