BIBLIJA I ZNANOST

I Psalam 14,1 i Psalam 53,1 kažu: „Bezumnik reče u srcu svojemu: 'Nema Boga.'“ Neki koriste ove stihove kako bi ukazali da su ateisti glupi, odnosno bez inteligencije. Međutim, to nije značenje hebrejske riječi koja se prevodi „bezumnik“. U ovom tekstu, hebrejska riječ je nabal, koja se više odnosi na „moralnog bezumnika“, npr. nekoga bez morala. Značenje teksta nije da „neinteligentni ljudi ne vjeruju u Boga“. Umjesto toga, značenje teksta jest da „nemoralni ljudi ne vjeruju u Boga“.

​

Mnogi ateisti su veoma inteligentni. Nije inteligencija ili nedostatak iste ono što osobu vodi ka tome da odbaci vjeru u Boga. Nedostatak morala je ono što vodi osobu ka tome da odbaci vjeru u Boga. Ljudi ne odbacuju ideju da postoji Stvoritelj. Umjesto toga, ljudi odbacuju ideju da postoji Stvoritelj koji zahtijeva moralnost od svog stvorenja. Kako bi imali čistu savjest i oslobodili se krivnje, ljudi odbacuju ideju o Bogu kao jedinom izvoru apsolutne moralnosti. Na taj način, ateisti sebi dozvoljavaju živjeti kako god izaberu – moralno ili nemoralno, ovisno od toga što žele – bez osjećaja krivnje za njihovo odbacivanje odgovornosti prema Bogu.

​

Nekoliko istaknutih ateista to priznaju. Kada se pitalo jednog poznatog ateistu čemu se nada da će postići kroz ateizam, izjavio je da želi „piti alkohol i imati seksualne odnose sa ženama što je više moguće.“ Vjerovanje u božansko Biće popraćeno je osjećajem odgovornosti i obavezi prema tom Biću. Dakle, kako bi izbjegli osudu savjesti, koju je samu po sebi stvorio Bog, osoba mora negirati da Bog postoji kako bi negirala moralnu silu savjesti.

​

To ne znači da su svi ateisti nemoralni ljudi. Mnogi ateisti žive relativno moralno. Smisao stiha: „Bezumnik reče u srcu svojemu: 'Nema Boga!'“ jest u tome da nedostatak dokaza da Bog postoji nije pravi razlog zbog kojeg ljudi odbacuju vjeru u Boga. Ljudi odbacuju vjeru u Boga zbog želje da žive bez moralnih ograničenja koje On zahtijeva te izbjegnu krivnju koju prati kršenje tih ograničenja. „Otkriva se naime s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. Jer što se o Bogu može znati, očito im je…tako da nemaju isprike…postadoše isprazni u svojim umovanjima te se pomrači nerazumno srce njihovo. Praveći se da su mudri, postadoše ludi…Zato ih Bog u požudama srca njihovih i predade nečistoći da obeščašćuju svoja tijela među sobom, njih što su istinu Božju zamijenili lažju“ (Rimljanima 1,18-25 VB).

​

​

Izvor: gotquestions.org

​