BIBLIJA I ZNANOST

Ateist Richard Dawkins je izjavio: „Univerzum koji promatramo upravo ima karakteristike koje bismo očekivali ako u osnovi nema dizajna, nema svrhe, nema dobra i zla, nema ničega osim slijepe nemilosrdne ravnodušnosti… DNA niti ima znanje niti joj je stalo. DNA jednostavno jest, a mi plešemo na muziku koju ona svira.“

 

No, Dawkins ne djeluje kao da u to zapravo vjeruje. Nedavno je potvrdio da se žena ima pravo odlučiti na abortus i istaknuo da bi bilo „nemoralno“ roditi dijete s Downovim sindromom. Prema Dawkinsu, „pravo na izbor“ je nešto dobro, a rađanje djece s Downovim sindromom je nešto loše.

 

Dakle, što je onda na stvari? Postoji li stvarno dobro i zlo ili smo samo roboti od krvi i mesa koji plešu kako naša DNA svira?

 

Ateisti poput Dawkinsa često su gorljivi zagovornici prava na pobačaj, istospolni brak, zdravstvenu zaštitu financiranu od strane poreznih obveznika, socijalnu skrb, kontracepciju i još nekoliko drugih prava. No, tko kaže da su to prava? Prema kojem objektivnom standardu su abortus, istospolni brak, usvajanje djece od strane istospolnih parova, zdravstvena zaštita koju financiraju porezni obveznici i slično, moralna prava? U materijalističkom svemiru ateizma takav standard ne postoji. Stoga, ateisti moraju ukrasti osnove za objektivna moralna prava od Boga dok istovremeno tvrde da Bog ne postoji.

 

No, ne kažem da morate vjerovati u Boga da biste bili dobra osoba ili da su ateisti nemoralni ljudi. Neki ateisti žive moralnijim životom nego mnogi kršćani. Isto tako ne kažem da ateisti ne poznaju moralnost. Svi znaju osnovne stvari koje su ispravne i pogrešne bilo da vjeruju u Boga ili ne. Ustvari, to je upravo ono što Biblija uči (vidi Rimljanima 2,14-15).

 

Ono što govorim jest da ateisti ne mogu opravdati moral. Ateisti rutinski miješaju znanje o tome što je ispravno s objašnjenjem zašto je nešto ispravno. Oni kažu ispravno je voljeti. Slažem se, ali zašto je ispravno voljeti? Zašto smo dužni voljeti? Pitanje nije znamo li što je ispravno, već zašto autoritativan standard ispravnosti uopće postoji.

 

Možete spoznati objektivni moral na mnogo različitih načina: od roditelja, učitelja, društva, vaše savjesti itd. I to možete spoznati dok negirate da Bog postoji. No, to je isto kao da kažete da možete znati što kaže knjiga dok negirate da postoji autor. Naravno da to možete učiniti, ali ne postoji takva knjiga koja nema svoga autora! Drugim riječima, ateisti mogu poznavati objektivni moral i negirati da Bog postoji, ali objektivnog morala ne bi bilo da Bog ne postoji.

 

Ako je materijalna priroda sve što postoji, što je ono što ateisti najčešće tvrde, onda ne postoji takvo što kao što je nematerijalni moralni zakon. Dakle, ateisti moraju prokrijumčariti moralni standard u svoj materijalistički sustav kako bi on funkcionirao, bilo da se radi o „ljudskoj sreći“, zlatnom pravilu, činjenju onoga što je „najbolje“ za sve itd. Takvi standardi ne postoje u materijalističkom svemiru u kojem stvorenja samo „plešu“ na muziku svoje DNA.

 

Ateisti se nalaze u dilemi. Ako Bog ne postoji, onda je sve stvar ljudskog mišljenja i objektivna moralna prava ne postoje, uključujući svega onoga što ateisti podržavaju. Ako Bog postoji, onda objektivna moralna prava postoje. No, ta prava jasno ne uključuju rezanje beba u maternici, istospolne brakove i njihove ostale izmišljene apsolute koji su suprotni svakoj većoj religiji i prirodnim zakonima.

 

Dakle, ateist može reći: „U našoj državi imamo Ustav kojeg većina odobrava. Nemamo potrebu prizvati se na Boga.“ Istina, ne morate se prizvati na Boga kako biste napisali zakone, ali morate se prizvati na Boga ako ih želite temeljiti na bilo čemu drugom osim ljudskom mišljenju. U protivnom, vaša „prava“ su samo subjektivne sklonosti, i mogu se poništiti putem glasačke kutije ili odluke militantnog suca ili diktatora. To je razlog zašto se Američka deklaracija o neovisnosti temelji na našim pravima u Stvoritelju. Priznajemo činjenicu da čak i ako netko promijeni Ustav, i dalje imamo određena prava, jer ona dolaze od Boga, a ne od zakona koje stvaraju ljudi.

 

Međutim, moja poanta nije u tome kako bismo trebali objektivna prava dana od Boga položiti u ljudske zakone. Moja poanta jest u tome da bez Boga ne postoje objektivna ljudska prava. Ne postoji pravo na pobačaj ili istospolni brak. Naravno, bez Boga nema prava na život niti na prirodni brak uopće!

 

Drugim riječima, bez obzira na kojoj ste političkoj strani – bez obzira koliko strastveno vjerujete u određene ciljeve ili prava – bez Boga to uopće nisu prava. Ljudska prava ne vrijede ništa više od vaših subjektivnih sklonosti. Dakle, ateisti mogu vjerovati u njih i boriti se za abortus, istospolni brak i prava koja financiraju porezni obveznici, ali ih ne mogu opravdati kao istinska prava.

 

Ustvari, da biste bili dosljedan ateist – ovo što slijedi zvučat će pretjerano, ali je istina – ne možete vjerovati da je itko ikada promijenio svijet na bolje. Objektivno dobra politička ili moralna reforma jest nemoguća ako je ateizam istinit. To znači da morate vjerovati da sve što su Wilberforce, Lincoln i Martin Luther King učinili kako bi ukinuli ropstvo i rasizam nije bilo zapravo dobro; bilo je samo drugačije. To znači da morate vjerovati da spašavanje Židova od peći objektivno nije bilo bolje od toga da ih se ubija. To znači da morate vjerovati da homoseksualni brak nije ništa bolji od kritiziranja homoseksualnog načina života. (Budući da svi samo „plešemo prema našoj DNA“, kritizer homoseksualizma je samo rođen s takvim genom. Ne možete ga kriviti!) To znači da morate vjerovati da voljeti ljude nije ništa bolje od toga da ih silujete.

 

Možda mislite: „To je nečuveno! Rasizam, ubojstvo, zlostavljanje i silovanje objektivno su pogrešni, a ljudi imaju pravo da im se ne naudi!“ Slažem se. No, to je istina jedino ako Bog postoji. U ateističkom svemiru ništa nije objektivno pogrešno u vezi bilo čega u bilo kojem trenutku. Ne postoje ograničenja. Sve prolazi. Biti dosljedan ateist znači da morate vjerovati u nečuvene zaključke.

 

Ako ste ljuti na mene zbog ovih primjedbi, onda se slažete sa mnom u vrlo važnom smislu. Ako vam se ne sviđaju ponašanja i ideje za koje se ovdje zalažem, priznajete da sva ponašanja i ideje nisu jednaki – da su neki bliži pravoj objektivno moralnoj istini od ostalih. No, što je izvor te objektivne istine? To ne mogu biti prevrtljiva, pogrešiva ljudska bića poput vas ili mene. To može biti jedino Bog čija je nepromjenjiva priroda temelj svih moralnih vrijednosti. Zato ateisti nesvjesno kradu od Boga kad god zagovaraju pravo na bilo što.

 

 

Autor: Frank Turek; Izvor: crossexamined.org; prilagođeno prema knjizi Stealing from God: Why atheists need God to make their case