BIBLIJA I ZNANOST

Kristovo uskrsnuće najvažnije je učenje u kršćanstvu. To je događaj koji nam potvrđuje da je Isus zaista Onaj koji je za sebe tvrdio da jest – Sin Božji. Razmotrimo neke činjenice vezane za uskrsnuće i zašto su one bitne.

 

Povijesna činjenica

 

Kristov život je povijesna činjenica. Njegovo uskrsnuće je naširoko zapaženo, kao i Njegovo stvarno postojanje. Postojale su brojne izjave očevidaca da je Krist viđen živ nakon što je pokopan. Marija je vidjela Isusa na grobu. Neki učenici su ga vidjeli prije nego što ga je vidjela ostala cijela skupina ljudi (Djela 1,3-9). Dvojica muškaraca na putu za Emaus vodili su dugi razgovor s uskrslim Gospodinom (Luka 24,13-35). Čak i velike skupine od stotinu ljudi vidjele su Krista nakon što je uskrsnuo (1. Korinćanima 15,4-8).

 

Vjerovanje u povijesni zapis o uskrsnuću važan je za razumijevanje toga što potpuni značaj Kristovog uskrsnuća predstavlja za jednog vjernika.

 

Uskrsnuće je bilo prorokovano

 

Prema slavnom poglavlju o uskrsnuću, 1. Korinćanima 15, Isus je ustao od mrtvih kao što je po Pismu prethodno prorečeno. Izaija je rekao da će Krist biti uklonjen od živih, a zatim vraćen kako bi produžio sebi život (Izaija 53,8-10). Psalam 22 opširno opisuje Kristovu smrt, ali i Njegov vječni život. Mnoga starozavjetna proročanstva o uskrsnuću mogu se razumjeti samo zbog današnjih spoznaja gledano unatrag kroz povijest. Stoga, kad je Krist počeo govoriti o svojoj smrti, oni koji su bili oko Njega bili su nespremno zatečeni jer su očekivali Mesiju koji će tog trena preuzeti vodstvo nad nacijom.

 

Grob je bio pod stražom

 

Grob Isusa Krista bio je čuvan na tri zabilježena načina koji su pomogli osigurati da Kristovi učenici ne bi ukrali Njegovo tijelo. Ovome se posvetila pažnja kako se ne bi moglo tvrditi da je uskrsnuće bilo razrađena prijevara. Čini se kako Biblija otkriva dublji detalj koji nam pomaže saznati činjenice vezane za uskrsnuće našeg Gospodina.

 

Prvo, veliki kamen bio je postavljen ispred grobnice kako bi štitio tijelo (Matej 27,66). Ovo je bilo uobičajeno i nerijetko. Kamen koji se koristio u ovu svrhu težio bi između 1 i 2 tone – odnosno otprilike kao automobil. Nekoliko muškaraca moglo je pomaknuti kamen na svoje mjesto ispred grobnice zato što bi to mjesto obično bilo nagnuto. No, uklanjanje kamena sa grobnice nije baš bilo lagano za nekoliko muškaraca zato što se kamen trebao pomaknuti uzbrdo. Bilo je nemoguće da je nekoliko ljudi potajno gurnulo kamen, a da rimska straža nije reagirala.

 

Drugo, rimska straža je bila poslana da štiti grob (Matej 27,64-66). Da su zaspali na dužnosti ili odšetali s položaja, dobili bi smrtnu kaznu. Zbog tako visoke cijene, nevjerojatno je da bi jednostavno pozaspali bez božanske intervencije.

 

Treća stvar koja je učinjena da bi se grob osigurao jest rimski pečat koji je stavljen na kamen (Matej 27,66). Kazna za uklanjanje pečata bila je smrt razapinjanjem. Stoga nitko ne bi želio biti odgovoran za ovo. Premda su učenici postali hrabri kasnije u Djelima, ipak nisu bili toliko hrabri u evanđeljima da bi riskirali vlastite živote ovakvom podvalom s tako teškim posljedicama.

 

Grob nije bio skroz prazan

 

Grobnica nije bila potpuno prazna. Ivan je detaljno opisao u svom evanđelju (koje je napisao mnogo godina poslije događaja) da je odjeća u kojoj je Isus bio pokopan bila na svom mjestu (Ivan 20,1-7). Povoji su ležali kao da se Isusovo tijelo uzdignulo iznad njih. Da je tijelo bilo ukradeno, malo je vjerojatno da bi kradljivci imali vremena ukloniti povoje i polegnuti ih tako pažljivo.

 

Najbjedniji od svih ljudi

 

U 1. Korinćanima 15,19, Pavao nam govori da ako nije bilo uskrsnuća, oni koji vjeruju u Krista bili bi najbjedniji od svih ljudi. Kakvo tužno i sažaljivo stanje u kojem bismo bili kad ne bi bilo Kristovog uskrsnuća – koje je bilo obećanje našeg budućeg uskrsnuća (1. Korinćanima 15,13.16).

 

Tjelesno uskrsnuće

 

Kristovo uskrsnuće nije bilo samo duhovno uskrsnuće – što god to moglo biti. Vjernici u Korintu su razumjeli da tjelesna smrt znači duhovno odvajanje od tijela, ali ujedno je značilo biti u prisutnosti Gospodina (2. Korinćanima 5,8). Ovo im nije bilo neobično. No, Pavao je u 1. Korinćanima 15 istaknuo da je Kristovo uskrsnuće bilo tjelesno uskrsnuće.

 

Uključenost Trojstva

 

Rimljanima 8,11 daje odlično objašnjenje za uključenost Trojstva u Kristovom uskrsnuću, isto kao i 1. Petrova 3,18. Bog je uskrisio. Isus je uskrišen. Duh Sveti je bio način za Kristovo uskrsnuće. Uključenost sve tri božanske osobe također se spominje u Rimljanima 14,9 i Galaćanima 1,1.

 

Kristovo uskrsnuće je tek početak

 

Krist je prvi ustao od mrtvih, no to je ujedno bio pokazatelj što će biti s našim uskrsnućem (1. Korinćanima 15,20.23). Snagu kojom je Bog podignuo Krista, koristit će za naše uskrsnuće (1. Korinćanima 6,14).

 

Međutim, nećemo svi biti podignuti kroz uskrsnuće. Neki će biti živi u vrijeme Kristovog dolaska, kao što nam je rečeno u 1. Solunjanima 4,13-18:

 

„A ne bih htio, braćo, da budete u neznanju o onima koji su usnuli, da se ne žalostite kao i ostali koji nemaju nade. Jer ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, tako će Bog i one koji usnuše u Isusu privesti zajedno s njime. Ovo vam naime govorimo po riječi Gospodinovoj: mi živi, preostali za dolazak Gospodinov, nećemo preteći one koji su usnuli. Jer sâm Gospodin — na zapovijed, na glas arkanđela i na zvuk trube Božje — sići će s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo svagda biti s Gospodinom. Zato tješite jedni druge ovim riječima.“

 

 

Autor: David Peach; Izvor: whatchristianswanttoknow.com via novizivot.net